U noći između 25. i 26. augusta na naredbu Radovana Karadžića granatirana je i uništena sarajevska Vijećnica.
Blizu tri miliona knjiga i tri stotine rukopisa neprocjenjive vrijednosti zauvijek je izgubljeno.
Ovaj čin rušenja Vijećnice, zajedno sa još 614 srušenih džamija od strane takozvane vojske takozvane republike srpske svjedoči njihovoj želji i ambicijama da unište sve što podsjeća na jedan narod, kulturu, tradiciju i običaje tog naroda zajedno sa fizičkim istrebljenjem pripadnika istog.
Vijećnica je danas izrasla u pravu evropsku arhitektonsku ljepoticu, ali ono što je uništeno i spaljeno više se ne može vratiti. Uništeno je preko 80% knjižnog fonda.
Nije lako bilo gledati vijecnicu kako gori zajedno sa nacionalnim blagom knjiznog fonda. Ali se trebamo zapitati sta je ceķalo nase predsjednistvo u evakuaciji najvrijednijeg dijela knjiznog fonda. Zar je trebalo cekati tri mjeseca da se nesto uradi. Rizik oko evakuacije nije opravdanje da se to nije uradilo. Tako je bilo i sa nacionalnim historijskim muzejom koji je jednostavno bio napusten bez neke ozbiljne evakuacije….