Donosimo vam tužnu i nesvakidašnju priču iz švedskog grada Landskrona.
Nedavno se na Facebooku pojavila grupa pod nazivom “Pravda za Kaana” u kojoj su roditelji, majka Bošnjakinja iz Sandžaka i otac iz Krajine, podijelili svoju priču. Naime, prije nekoliko dana njima je socijalna služba države Švedske oduzela četvero maloljetne djece. Troje djece je vraćeno roditeljima, ali bebu Kaana su zadržali zbog sumnje da su mu roditelji nanijeli teške fizičke povrede. Porodica to oštro demantuje, tvrdeći da je beba dobila epileptične napade i izliv krvi u mozak iz njima nepoznatih razloga.
Objavu porodice prenosimo u cjelosti, bez izmjena:
Hvala puno na velikoj podrsci, hvala vam sto ste uz nas. Ovim putem pokusacemo opsirnije da objasnimo sta se tacno desilo i kako je doslo do oduzimanja nase bebe od 3 mjeseca!
Naš Kaan koji je tada imao 3 mjeseca spavao je i odjednom se probudio u placu i kocenju. Pozvali smo hitnu pomoc koji su dosli i povezli nas u bolnici U Lundu u kojoj smo bili 3 dana prije nego sto nam je dijete oduzeto.Objasnila sam doktoru kako se to desilo.Njemu su nalaze radili toga dana,svaki nalaz je pokazao da je sve u redu.Pitala sam doktora zbog čega je onda došlo do toga kočenja,rekla je da ne zna,i da nastavljamo sa nalazima.Sutra dan doktorka je došla i rekla da su odlučili da mu urade snimak glave i da posle toga snimka možemo ići kući.Naravno ja sam pristala da mu se uradi snimak jer smo i mi željeli da znamo sta je zapravo u pitanju.Kada je snimak glave odradjen doktorka je u sobu dosla gde sam ja bila sa bebom i rekla mi je da se na snimku pokazalo da je dijete zadobilo krvarenje kod mozga.Za mene je svijet stao..Kroz plac sam upitala od čega je to moglo da se desi,i da li će moje dijete imati kakve trajne posledice.Odgovorila je da sam u toj nesreći imala sreću sto me nisu pustili kući.Odma su zakazali snimak skeleta detetu i na tome sam pristala,ne slutivši zapravo nasta oni sumnjaju.Taj je snimak Takodje odradjen.Čekala sam u sobi doktora da dodje i kaže mi kakvi su snimci.Niko nije došao.Kada je treća smena došla raditi,tada je medicinska sestra ušla kod nas u sobi i ja sam upitala kakvi su snimci koga djeteta jer doktor nije došao da kaže zapravo kakvi su.Tada mi je medicinska sestra rekla samo na snimcima ne pokazuje da beba ima ikakvih lomova.Pod tim šokom ja sam samo u sebi pomislila:”Lomova,o kakvim lomovima priča ona.”Tokom te noći moja beba je na svaka 4 sata zadobijao te napade.Ujutru kada je nastupila prva smena,došli su doktori i osoblje.Rekli su mi da će da ga priključe na EEG 24h i da će da prate. Držala sam ga u naručju da moje dijete osjeti da sam ja tu,da će to proći. Toga dana u 14.30 imali smo sastanak sa doktorom.Tada sam upitala da li znate razlog zbog cega je do ovoga došlo.Tada su mi rekli moguće je da je urodjeno,čak da je moguće da je napad epilepsije bio.Tako uplakana upitala sam opet da li postoji rizik za kakve posledice,rekli su da nisu sigurni,i da će nastaviti sa liječenjem.U 18.40 u sobi gđe je moje dijete ležalo ušle su dvije žene pitale su jesam li ja mama Kaanova,rekla sam da jesam.One su se predstavile i rekle da su i socijalne sluzbe.Rekli su da ćemo popričati malo.Tada je nas kosmar počeo.Socijalna služba je rekla da su dobili prijavu doktora,da doktori sumnjaju da smo mi roditelji nanijeli bebi od 3 mjeseca povrede.Još veći sok me je zadesio dok je ona to izgovarala.Čitav svijet se na meni sručio.Kroz plac sam im samo rekla kako je to moguće,ja za sviju djecu živim!sSvoje dijete sam u naručju uzela ljubila i zagrlila jako,kroz plac sam mu govorila “Neda majka tebe sine”!Socijalna služba mi je tada rekla,biraj,ili ćeš ti sada fino da pokupiš svije stvari i da mirno napustiš bolnicu ili ćemo mi silom da ovo riješimo.Takodje mi je rečeno da druga ekipa socijalne sluzbe je na putu ka mojoj kući da pokupi i ostalo troje djece gđe je moja mama bila i čuvala njih.Pokušala sam da ih zamolim da dozvole da dodjem do kuće jer sam bila u bolnici u Lundu sto je daleko od kuće jedno 35km.Rekli su mi da ne mogu čekati.Uspela sam brzo autom kuće doći,u istom vremenu je i patrola došla.Ušla sam u kuću djeca Ko djeca sva sretna jer su me videli,poletjeli su k’meni i zagrlili kao da su osjetili da ćemo se tu rastati.Socijalna mi je služba rekla:”Mama hoćeš li ti sada fino uzeti i da spakujes svoju djecu ili ćemo ovo da riješimo na drugi način”?Tada sam ih upitala zar moramo ovako da radimo?Rekli su da!Ustala sam sva uplakana svoju decu sam spakovala,policija je nadgledala sta pakujem.Dok sam pakovala njihove stvari pokušavala sam da budem suzdržana i jaka da me djeca ne vide takvu uplakanu,i govorila sam:”Djeco sada će te ići sa ovim tetama mama i tata će sutra doći po vas”Djeca kao djeca ne znaju ništa.Moje treće dijete koje je godinu i 8 mjeseci u naručju mi je bio,počeo je plakati tada sam upitala socijalnu službu da li dozvoljavaju da djecu izvedem do njihovih auta,jedna od njih samo je prišla meni i uzela mi je dijete iz naručja i krenuli su prema izlazu.Moje srce i duša sve je krenulo sa njima.Ne mogu opisati taj osjećaj kada vam ispred očiju nepoznate osobe odvode djecu a vi ste tako nemoćni da ista uradite.Pala sam u hodniku svoga stana i zapitala sam samo “Allahu moj kakvo mi iskušenje ovo šalješ”. Nakon nedelju dana moje troje djece je vraćeno jer nisu mogli naći ništa protiv nas roditelja.Moja cerkica nije pričala 2 dana jer je doživjela traumu.Rečeno mi je da će Kaana zadržati do daljnjeg.Kada su doktori zasijedali u izvještaju su napisali da je beba dobila medicinu protiv napada epilepsije,da medicinski ne mogu da dokažu sta je mom detetu bilo,i da je samo
Sumnja ostala.Već je dva mjeseca kako je moje dijete odvojeno od nas.Na jednom sudu smo spor izgubili.Žalba je podnijeta.Sam advokat kaže da je situacija jako čudna.18/10 je Ako Bog Da sudjenje drugo.U Allaha se uzdamo da će pravda pobjediti.Da ćemo mi izadji iz ovoga kao pobjednici i da će moje dijete doći tamo gde pripada,pored nas roditelja svoje braće i sestre.Allahu nedaj da se ikad ikome dogodi ovo iskušenje, poručila je majka Azra.
(Senzor.ba)
[…] Šta se to dešava u Švedskoj: Bošnjačkoj porodici oduzeta djeca zbog sumnje da su zlostavljani, … […]