Bosna i Hercegovina je oaza za srpske i hrvatske ratne zločince. Jednostavno uživaju. Čak imaju bolje povlastice nego najpošteniji dio bosanskog društva. Redovna primanja i uživanja. Niko kao zlikovci!
Od 1992 – 1995., uz političku i vojnu podršku Beograda, Podgorice i Zagreba, izvršena je agresija i UZP na RBiH, planski i sistemtaski su počinili planetarni genocid nad Bošnjacima u gradovima dolinom Drine, Sane, Lašve, Neretve, Save.., a posebno ističemo u Srebrenici, Prijedoru, Višegradu, Foči, Zvorniku, Brčkom… Sarajevo pod opsadom 1400 dana… Mostar su razorili kao Hirošimu. Neki su zločinci osuđeni, a mnogi nisu. Oni koji su osuđeni pred internacionalnim sudovima i Sudom u BiH, neki odležavaju kazne u “hotelskim smještajima”, a neki nakon minornih odležanih kazni već su na slobodi. Umjesto izolacije zločinaca, naprotiv oni uživaju kao ‘eroji u državi BiH pod protektoratom međunarodnih i diplomatskih šalabajzera čiji je angažman da države bude sve manje. One koje još nije dotakla ruka pravde, posebna su priča, putuju bez problema, bave se politikom, veličaju zločine i zločince, vode udruženja njihovih zločinačkih jedinica…
Domaćim političkim diletantima svijest o državi je na nivou metle iza vrata. Pored toga što nisu ništa uradili da zaštite heroje Armije i MUP-a RBiH koji su se borili za državu Bosnu i Hercegovinu, a koje opet dušmani Bosne u tužilaštvu i sudu mrcvare i iscrpljuju godinama, sve s namjerom izjednačavanja strana u ratu, agresora i žrtve, heroja i zločinaca. U tome cilju, uhljupi u bh. tužilaštvu, iz političkih motiva i naručeno podižu optužnice protiv komandnog kadra Armije i MUP-a RBiH.
Slučaj plemenitog komandanta 7. Korpusa ARBiH generala Mehmeda Alagića (8. jula 1947. – 7. mart 2003.), sraman postupak hapšenja a zatim naprasna smrt jednog takvog heroja ostavilo je traga na mnoge bh. patriote. Zlatko Lagumdžija je jedan od najodgovornijih iz toga lanca vladajuće “alijanse” ponižavanja legende i komandanta Alagića sa kojim je prije hapšenja ručao u jednom sarajevskom restoranu. Nakon hapšenja, taj ručak komandant Alagić je opravdano nazvao “ručak s katil-fermanom”. Komandant Alagić opisao je to sramno hapšenje od strane specijalaca Federalnog MUP-a koje je Lagumdžija poslao:
– “Umrijet ću zbog ove čarape na glavi i lisica na rukama, neću zbog haške optužnice”, – rekao je rahmetli general Mehmed Alagić tog 2. augusta 2001. Godinu ipol nakon hapšenja, generalovo plemenito srce nije moglo više izdržati ponižavanja. Dok se danas politički šarlatan i penzioner Zlatko Lagumdžija izležava na East Riveru na ambasadorskoj poziciji u Misiji BiH pri UN-u, na koju ga je imenovao član Predsjedništva BiH Denis Bećirević. Tako se bosanski političari brinu o mladima koji putuju po svijetu tražeći ličnu ekgzistenciju, a stari matuf, Lagumdžija, koji je dobro ušićario u politici smještaju ga na važnu diplomatsku poziciju. Jadno! Bijedno! Porazno!
Primjer gazije i komandanta Srebrenice Nasera Orića od Haaga do Suda BiH, u kojem je udružena velikosrpska politika, Beograd i Pale, vršili pritisak da ga osude kako bi uobičajno manipulisali nakon počinjenog genocida nad Bošnjacima u Srebrenici.
Posebna je priča čestitog i plemenitog čovjeka, komandanta Trećeg korpusa ARBiH generala Sakiba Mahmuljina, pored upečatljivih lažnih svjedočenja protiv njega, osudili su ga. Razbolila ga neprvada u državi kojoj je sve dao, i mladost, i zdravlje, i karijeru, dok su mu srpski zlikovci u rodnom Kozarcu i Prijedoru pobili pola porodice. Niko nije odgovarao!
Također su godinama iscrpljivani komandant čuvenih Specijalaca Dragan Vukić, zamjenik ministra MUP-a RBH Jusuf Pušina i dr. i oni su dokazali da je njihova borba bila časna i poštena, kao što je i general Ramiz Dreković koji je nedavno oslobođen svih optužbi koje su mu trpali Srbi u namještenom političkom procesu.
Očigledni su pokušaji tužilaštva i sudskog ponižavanja legende i komandanta 5. Korpusa Armije RBiH generala Atifa Dudakovića u čijem procesu je angažovano preko 400 svjedoka. Što govori, ako mu ne mogu naći krivicu, mogu mu na dugoročnim suđenjima “razvlačiti pamet” i uništiti ga zdrastveno.
Neki dan, novi slučaj, hrvatske podvale i podizanje optužnice protiv časnog generala Selma Cikotića.
A srpske podvale kroz crvene Interpolove potjernice protiv Ganića, Divjak, Jurišića i dr. njihova hapšenja, zatim njihova pravna pobjeda je zasebna priča.
Ima li ikome da nisu jasne političke namjere Tužilaštva i Suda BiH?! Bošnjaci miruju ali ne miruju udružene zločinačke politike u Bosni i Hercegovini i oko nje.
Može li ljudski um zamisliti da zbog imena, nacionanoj i vjerskoj pripadnosti, na jednom mjestu bude brutalno pobijeno, strijeljano, poklano 800 ljudi, nevinih civila, i da se uz to znaju imena zločinaca i gdje žive, gdje se kreću, ali svi ti srpski zločinci 28 godina uživaju na slobodi?!
To može samo u Bosni! Zar je moguće da je tako jeftin ljudski život?!
Ponavljamo, na lokalitetu Orahovac kod Zvornika srpski zločinci su u genocidu brutalno ubili 800 Bošnjaka. Sigurno da je taj broj veći, ali Tužilaštvo BiH operira sa tom cifrom.
Njih šestoricu srpskih zločinaca, osumnjičenih za genocid nad 800 Bošnjaka, u petak, 15. decembra 2023., uhapšeni su u akciji Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), a već ih je danas Sud BiH pustio da se brane sa slobode. Navodno im je sud dao određene mjere zabrane. Nevjerovatno!!! Zločinci odgovorni za 800 ljudskih života pušteni da uživaju na slobodu.
Ovo je ponižavanje žrtava genocida, ruganje pravdi…, ponižavanje države.
U mjesecu julu, nakon okupacije Srebrenice – Zaštićene zone Ujedinjenih nacija, zapovjednici i pripadnici zloglasne i zločinačke srpske jedinice Zvorničke brigade VRs-a “dovode se u vezu sa strijeljanjem i ubistvom oko 800 žrtava bošnjačke nacionalnosti na lokalitetu Orahovac. Osumnjičeni su Lazar Ristić koji je i bivši predsjednik Boračke organizacije Zvornik, Mladen Mihajlović, Dragoje Ivanović, Predrag Ristić, Stanoje Birčaković i Milorad Birčaković”.
Dok je “Sud BiH u subotu odredio pritvor Sretenu Miloševiću, koji je također uhapšen u ovoj akciji, a koji boravi u Srbiji, a radi u BiH.”
Prema neprovjerenim informacijama, Granična policija BiH je uhapsila neke od ovih zločinaca u pokušaju bjekstva u Srbiju, jer su dobili poziv Tužilaštva BiH da se jave na ispitivanje. Navodno je Sipa kasnije agažovana i dobro je da je angažovana.
Nego zamislite, zločincima koji su ubili 800 civila šalju poziv za ispitivanje!??
Imajući u vidu da je Srbija ljeglo srpskih zločinaca, nikoga ne treba iznenaditi ako i ovi pušteni zločinci pobjegnu preko Drine i budu nedostupni Sudu BiH.
S razlogom su jučer Udruženje Žrtava i svjedoka genocida i Udruženje Pokret “Majki enklava Srebrenica i Žepa, izrazili zabrinutost i izrazili protest da puštanje na slobodu optuženih za genocid nije pravda: “Ukoliko pak sud odluči da ih pusti, uprkos činjenici da su svi, ali baš svi, koji su do sada ili optuženi ili osuđeni, kada su se domogli slobode, pobjegli za Srbiju, smatrat ćemo sudiju/icu odgovornim i saučesnikom u tom djelu, te zahtijevati postupak protiv sudije”.
Danas su ipak pušteni na slobodu optuženi za počinjeni genocid u Srebrenici je prst u oko žrtvama genocida, kažu preživjele žrtve genocida.
Ukoliko navedena lica pobjegnu za Srbiju, odgovornost za ne kažnjavanje snosi isključivo sudija koji je donio odluku o puštanju na slobodu optuženih, – istakli su iz Udruženja Žrtava i svjedoka genocida i Udruženja Pokret “Majki enklava Srebrenica i Žepa”.
Nažalost, zbog nakaradnog sistema u državi, preživjele žrtve genocida i dalje moraju da se bore za pravdu u svojoj zemlji.
Država Bosna i Hercegovina je u okovima srpske i hrvatske velikonacionalističke politike, a ne ruku im idu nedorasli bh. politički partneri kojima je važnija lična pozicija od države!
(Esad Krcić/Bošnjaci.Net)