Piše: mr Admir Gluhić
Duboko fragmentirano društvo
Prihvatao to neko ili ne mi smo duboko podijeljeno društvo, i poražavajuća je činjenica da pored podjele prouzrokovane agresijom, kada su se stvari polarizovale i na jednu stranu stale patriote svih vjera i nacija, a na drugu agresori, danas je situacija još konfuznija a stanje osjetno gore.
Kreirali smo ambijent i društvo prostakluka, primitivizma, pohlepe, seljakluka, neobrazovanosti, neprincipijelnosti, društvo bez srama i stida, gdje se sve vrti oko novca, moći, interesa, podobnosti i poslušnosti!
Kreirali smo društvo u kojem godinama unazad gotovo da nema dana u kojem se nekome ne skuplja novac za pomoć ili liječenje, a dugoročno, kroz sistem i sistematski se ne rješava ništa. Razmišlja se od danas do sutra, kalkuliše se i gleda kako da se napune džepovi danas, pa makar pojedinci uzimali od nekoga zadnji dinar i naguravali u ionako već prepune džepove.
Uspješno smo kreirali društvo u kojem penzioneri sa najnižim a i oni sa kao “većim” primanjima koji su časno zaradili svoje penzije, svakodnevno umiru, od gladi, bolesti, od toga što su ostavljeni na marginama, zbog toga što ne mogu da sebi priušte da kupe najskuplje lijekove na Balkanu. Da ne mislite da je ovo najgore što smo kreirali, imamo mi i onih penzionera koji su penziju zaradili, a nakon četrdeset godina rada još uvijek je nisu ostvarili. Da, vjerujte i danas imamo čak i takvih.
Ali zato su te naše lažne elite, džetseteri, fantomski biznismeni i tajkuni, koji su defacto slika i prilika našeg društva, društva zasnovanog na krerianju lažne stvarnosti, društva moralnog sunovrata i društva koncipiranog na izvrtanju stvarne slike o svemu i svakome.
Smetaju nam političari, korumpirani, potplaćeni, precijenjeni, nedosljedni, bezlični i bezkičmeni, ali ne smetaju nam potkupljeni profesori i kupljene univerzitetske diplome, ne zapinju nam za oko podmićene i korumpirane sudije i tužioci, ne smeta nam fakt da živimo u društvu u kojem je pravda i pravo, tek misaona imenica.
Živimo u društvu u kojem maloljetnici, tatini sinovi i uobraženi milioneri pod udejstvim ko zna kakvih opijata i narkotika, samoproglađeni lažni đzetseteri divljaju po cestama, šetalištima naših gradova i gradića i u takvom stanju iz obijesti ubijaju mlade ljude, ubijaju majke iza kojih ostaju malodobna djeca, ubijaju mlade djevojke na početku života, ubijaju i djevojčice, buduće doktorice, arhitektice i ko zna šta sve ne, moralni kepeci nam kasapiraju društvo.
Za to vrijeme, pošten čovjek šuti, da se ne zamjeri, da mu se ne uzme za zlo, da ga se ne proglasi izdajnikom, protivnikom, tuđim plaćenikom, da ga plavi ne proglase zelenim, zeleni crvenim, a crveni plavim i tako u krug, šuti pošten čovjek iz nemoći, iz straha, iz neznanja i očaja, šuti jer ne vidi izlaz, gleda, šuti, i trpi.
Želimo li da nam bude bolje
Pored rada i odricanja, postavljanja pravih ljudi na prava mjesta i povjeravanja odgovornih poslova sposobnim a ne podobnim neophodno je uvesti dodatne, a ništa manje bitne korake kako bi jedan ovako duboko zatrovan i imunokompromitiran sistem prodisao punim plućima.
Nužno je korupciju i sve njene izvedenice u formi mita, posredovanja, interesa i kalkulacije izjednačiti sa izdajom, a korumpirane i okaljane osobe izjednačiti i proglasiti izdajnicima, imenom i prezimenom. Upali smo u zamku da je dovoljno da neko promijeni tri slova u nazivu političke partije iz koje dolazi i da se nakon 15, 20, 30 godina u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti narodu nudi kao novo lice i alternativa. To zbog naše djece ne možemo i ne smijemo dozvoliti.
Nužno je uvesti maksimalni red u sve profesije u državi, a na određene profesije i djelatnosti obavezno staviti poseban fokus. Obaveza nam je i omogućiti da ove posebne djelatnosti i posebne ustanove budu čiste od elemanata korupcije i svih njenih derivata, uz pružanje maksimalnih benefita za sve prosvjetne radnike, ljekare i medicinsko osoblje, ali i pripadnike sigurnosnih snaga [oružanih snaga i svih policijskih tijela], jer to su uz fiskalne institucije žile kukavice svakog sistema. Ukoliko te žile kucavice budu zaražene, ukoliko njima bude kolala kontaminirana krv, ovom organizmu nema oporavka.
Samo strateška politika, dugoročno i vizionarsko planiranje, sigurno vode ka boljitku, sve drugo puka je demagogija i sve drugo rad je u interesu svega i svačega ali sigurno ne u interesu domovine i države.
Pored novih ideja, i novih ljudi, potrebno je da napokon budu glasniji oni čestiti ljudi unutar sistema, oni koji su godinama namjenski gurani u stranu, ostavljani na marginama i isključeni iz svih procesa. Potrebno je da se napokon skine sa vrata hipoteza stranačkih vojnika, poslušnika, botova i kalkulanata i da se jednom zdravom, politikom koncipiranom na strategiji koja prevazilazi uhodne floskole tipa “i oni su krali” ili “oni nam ne dozvoljavaju da radimo” kao i elemenata koji i prije pokušaja da se nešto uradi nude opravdanja, alibije i ispričnice.
To što je neko odlučio da se sada predstavlja sa “Abdulah” umjesto dosadašnjeg imena Adi, ne mijenja suštinski ništa, ukoliko nije odlučio i da promijeni lođe navike, odrekne se lošeg društva, promijeni pristup i zauzme drugačiji kurs. Nažalost klasično lešinarenje je ono čemu svjedočimo, kada u biti narod samo dobije varijantu da bira ko će da ga laže, ko će da mu krade i dobro živi na lažnim obećanjima do narednog ciklusa.