Novi detalji od izvora bliskih majci Koste Kecmanovića

Piše: Jagoda Savić

    Srbijanski mediji su 3 maja 2023 godine objavili da je trinaestogodišnji Kosta Kecmanović, učenik osnovne škole “Vladislav Ribnikar”, u 8.40 sati ujutro u školskom holu ubio čuvara Dragana Vlahovića i  tri djevojčice, od kojih su dvije bile na dežurstvu a treća u prolazu. Nakon toga je u kabinetu za istoriju ubio šest učenika, a ranio petoro i nastavnicu istorije Tatjanu Stevanović.

O Kosti Kecmanoviću je napisan veliki broj tekstova sa vrlo oprečnim tvrdnjama, od toga da on uopšte ne postoji kao osoba, tačnije rečeno, da je izmišljen lik, do tvrdnji da je izvršio samoubistvo, odnosno da je sam sebi oduzeo sebi život. Takođe je bilo tvrdnji da mu se prednji deo mozga još uvek nije razvio, da su ga kontrolisali preko video-igrica, da su to višestruko ubistvo izveli državni specijalci, kao i da  Amerikanci po svijetu regrutuju hladnokrvne ubice koje najbolje pucaju. 

Nisam htjela pisati o tom događaju odmah nakon što se desio jer se hladne glave ispravnije razmišlja. Osim toga, sa  protokom vremena dođe se i do bitnih informacija koje na početku istrage nisu bile dostupne. Budući  da je majka Koste Kecmanovića rođena u Nišu, putujući u taj grad za Novu godinu, imala sam priliku sresti osobu koja joj je bliska i koja nam je pomogla da tu tragediju vidimo iz jednog puno cjelovitijeg ugla. 

          I Kosta je bio natprosječno inteligentan tinejdžer, obrazovan i svestran. Bio je odličan učenik koji je govorio  nekoliko stranih jezika,  takmičio se iz više prirodnih i društvenih nauka, svirao  harmoniku i trenirao različite sportove. Volio je slikarstvo i istoriju umjetnosti, a u slobodno vrijeme je igrao igrice i gledao filmove.

Ključ za čitanje ovog masovnog ubistva  je da Kosta nije imao nikakav lični motiv da ubije svoje školske drugove. Policiji je rekao da nije bio ljut ni na koga i da je njegov kriterijum za ubijanje bio da su djeca okej. Svu djecu je ubio bez ijedne riječi. Nakon počinjenog masovnog ubistva  Kosta  je bio  neprirodno hladan, nije pokazao nikakvu emociju, nikakvokajanje niti bilo kakvu grižnju savjesti. Sve religije uče svoje vjernike da je savjest Gospod, zvali ga Allahom, Gospodinom, Jehovom ili kako god drugačije, i da je rad savjesti zapravo javljanje Gospoda u nečijim mislima koje je  kod Koste izostalo. 

Planiranje  ubistva:

Kosta je mjesec dana pažljivo pripremao svoj zločin, što znači da je cijeli taj period bio opsjednut idejom o ubijanju. Najprije je napravio spisak vršnjaka koji su bili “primarne mete”.Policija je na njegovom radnom stolu pronašla spisak za odstrel – imena 15 učenika iz različitih odjeljenja, uključujući i Kostino 7/2, koje je Kosta mapirao kao žrtve koje je namjeravao da likvidira i označio ih rednim brojevima.

Nakon toga je na neki način napravio najavu svojih namjera  na društvenim mrežama jer je u školskoj viber grupi promijenio svoju profilnu sliku i postavio foto-montažu,  sliku svog lica provučenu kroz filter u ljubičastoj boji, na kojoj su mu umesto očiju bili krstići nalik na one na nišanu snajpera, a usta  zašivena. Tu sliku su vidjela sva djeca koja su bila u toj viber grupi. Časopis „Kurir“ smatra da je Kosta  tu grafiku napravio po uzoru na poznati serijal „Pročišćenje“. Za one koji ne prate ovu materiju, ovaj serijal nije namijenjen  za omladinu ispod 18 godina, a prikazuje stanje u Americi , nakon što  je u njoj zavladalo totalitarno društvo. Novonastalo društvo  svake godine građanima dopušta period od 12 sati, tokom kojeg je dozvoljena svaka vrsta zločina, uključujući i ubistva. Iz tog razloga serijal prikazuje jezive scene nasilja i zvjersko ponašanje ljudi samo zato što im je data dozvola za zločine. Izvršenje zločina navodno uzrokuju mir i blagostanje nacije do kraja godine, što je vrlo opasna poruka za omladinujer može biti okidač za slično ponašanje. 

Drugi izvor Kostine inspiracije za zločin je bila GTA igrica, koja je takođe zabranjena za mlađe od 17 godina, o čemu je upozorenje štampano na pakovanju. Igra otvoreno promoviše verbalno i fizičko nasilje, konzumiranje alkohola, droge, kriminal, krađu itd., i igrajući je, možemo nekoga virtuelno da premlatimo, ubijemo, izmasakriramo, pregazimo itd. Inače, Kosta  je u petom razredu prijavio nasilje u školi glume DKC-a.

Zatim je Kosta sam skicirao plan ulaza i izlaza u školu i šemu kretanja kroz školu, rasporedom učionica i klupa koji izgleda kao da je preuzet iz neke igrice. Kosta je isplanirao i vrijeme ubistava kada su mu  izgledala najostvarljivija.  Odredio je da to bude pred kraj prvog časa kada je njegovo odjeljenje najbliže ulazu u školu. 

Izvršenje ubistva:

Istragom je utvrđena hronologija događanja, da je u  08:35 Kosta sjeo na zidić ispred škole, u 08:40 je u hodniku prvo pucao u školskog čuvara Dragana Vlahovića, a zatim u tri učenice, u 08:41 je ušao je u kabinet istorije, u 08:43 je izvršio rafalnu paljbu u učionici, ubio šetoro učenika i ranio nastavnicu istorije i još nekoliko učenika, u 08:45 je iskočio  kroz prozor i pozvao policiju, u 08:46 je odložio pištolje u dvorištu, u 08:55 ga je policija izvela iz škole i odvezla u stanicu.

          O ovom najtežem zločinu u istoriji Srbije koju je izvršilo dijete od 13 godina je provedena opsežna istraga koju su vodila dva tužioca. Kosta je ubio školskog čuvara Dragana Vlahovića,  Emu Kobiljski, Maru Anđelković, Katarinu Martinović, Adrianu Dukić i Angelinu Aćimović , Andriju Čikića, Anu Božović i Bojanu Asović i Sofiju Negić.  Istraga je pokazala  da je Kosta u školu došao sa dva očeva pištolja koja je uzeo iz sefa i četiri Molotovljeva koktela. Po tužilačkom spisu  rezultira da je Kosta  iz pištolja CZ99 u 120 sekundi  ispalio 57 metaka i pucao u 16 osoba, da je školskog čuvara  pogodio sa razdaljine od 14 metara i da je prilikom ispaljivanja metaka iz pištolja imao procenat pogodaka od 86%. Takvom preciznošću i brzini napada bi se mogli pohvaliti samo poneki iskusni strijelci , kao što su policijski i vojni specijalci. Majka ubijenog Andrije Čikića je za medije izjavila da da je ubijeni Andrija prvi metak izbjegao i da se on zabio u stolicu, pa mu je na jakni ostala rupa od metka, da je zatim dobio drugi metak u nogu, treći  u ruku i da mu je na kraju četvrti metak raznio srce i grudi. Na društvenim mrežama su se pojavile tvrdnje da Kostina visina i visina uhapšene osobe nisu ista, da boja patika na nogama nije bila ista i još neki detalji koji su dovodili u sumnju identitet uhapšene osobe, odnosno da to uopšte nije bio Kosta.  

         Moram priznati da nisam u stanju da ovako precizno i brzo pucanje povežem sa uzrastom od 13 godina, bez obzira na to što je Kosta imao prethodna iskustva sa pucanjem. Njega je otac uključio u svoje hobije, pucanje i lov, kako bi se družili i kroz te aktivnosti. Otac ga je pripremao  da i on bude lovac i da bude bolji od svog oca. Zato ga je vodio u streljački klub „Partizan practical shooting“ i u prirodu po unutrašnjosti Srbije. Snimao ga je na strelištu i hvalio se svojim prijateljima i kolegama snimcima koje je napravio. Jedan od roditelja ubijene djece je izjavio da su Kostu od pete godine života učilida voli oružje i ubistva. „Gledao sam snimak gde je Kosta sa pet godina poređao 100 vojnika i svakom znao ime, otac ga je snimao i hvalio se. Dijete ga je pitalo: “Hoćeš li ovo pokazati na poslu da se pohvališ?”, a  otac je odgovorio “da”. 

Hapšenje:

Kosta Kecmanović je u 8:42 prekinuo pucanje, izašao u dvorište, izvadio šaržer, pozvao policiju i rekao im: “Dođite u školu, pobio sam drugare!” . Više medija je objavilo  izjavu načelnika beogradske policije Veselina Milića, koji je objasnio da je Kostu uhvatio napad panike i da je sam nazvao policiju rekavši da je “psihopata koji treba da se smiri”. Policija je uhapsila Kostu kad je došla na lice mjesta. U javnosti se pojavila informacija kako je veštačenje njegovog telefona pokazalo da je na internetu pretraživao Krivični zakonik Srbije da utvrdi da li djeca mogu krivično da odgovaraju, Zakon o policiji u kome piše kada i kako policajac smije da upotrijebi vatreno oružje kao i upute za pravljenje Molotovljevog koktela. Kosta, koji zbog svojih godina ne može da odgovarakrivično, se od momenta hapšenja nalazi na  Klinici za neurologiju i psihijatriju u Beogradu, na odjeljenju za djecu i omladinu u Beogradu. 

Boravak u psihijatrijskoj bolnici:

Naš izvor iz Niša, blizak Kostinoj majci, je jednim dijelom potvrdio pisanje portala Republika.rs., koji je od svih srbijanskih medija imao najbolje izvore u bolnici u kojoj je Kosta smješten. Posebno je bitno reći da je Kosta  ubijeđen da ga u bolnici drže protivzakonito, da mu tu nije mjesto, da jeumislio da će uskoro izlaći iz bolnice i nastaviti normalan život vani jer kao mlađi maloljetnik kaznu ne može da dobije.U bolnici mu je najviše smetala dječija galama, neukusna i nezačinjena hrana, i loš san. Insistirao je da ga puste oko 15 decembra da bi imao dovoljno vremena da nabavi ukrase, jelku, da probere i kupi poklone, da dekoriše stan i da isplanira novogodišnje putovanje. 

Kosta u bolnici gotovo nikada nije spominjao članove svoje porodice i nije pričao ni o zločinu, ni o žrtvama. Crtao je mračne  i nerazumljive crteže, često bez konkretne fome umjesto vedrih motiva prirode i životinja.  Sa početkom nove školske godine je nastavio  školovanje preko interneta. Njegova nastava odvija se po modelu koji se koristio u vrijeme pandemije koronavirusa. Proteklih meseci ga je interesovalo takmičenje iz nekoliko predmeta pa je pričao kako mora da se spremi i da osvoji zapaženi uspeh. Naš izvor nije potvrdio objavljenu informaciju da je Kosta svoja ubistva opravdao riječima „Samo sam želio da vidim strah i njenim očima“, da majci nije spominjao ime kada je o njoj govorio niti je koristio riječ „majka“.

Iz napisa ovog portala rezultira da uposlenici bolnice smatraju da Kosta  nema realnu sliku o stvarnosti i da „način na koji priča o spoljašnjem svijetu djeluje kao da on nije svestan užasa koji je napravio, iako na pitanja stručnjaka i policije uvek kaže da zna zašto je hospitalizovan“. Skrenula bih pažnju na postojanje ove dvije oprečne slike koje se istovremeno javljaju u Kostinoj glavi, da nije svjestan ubistava koje je počinio i da zna razlog svoj smještaja na psihijatriju. Ove dvije slike su u dijagnostičkom smislu jednako važne kao prisustvo emocionalne hladnoće i odsustvo griže savjesti. Nakon razgovora sa Kostom, posmatranja njegovog ponašanja i različitih snimanja njegovog centralnog nervnog sistema, neka od bitnih pitanja na koje bi stručnjaci trebali da odgovore su zašto je Kosta prestao da puca, da li je podvojena ličnost ili pravi psihopatski karakter, ali se rezultati njegovog posmatranja čuvaju  u strogoj tajnosti. Kakav god bude bio rezultat posmatranja i veštačenja , Kosta će zasigurno doživotno ostati pod nadzorom jer  je opasan po okolinu.

           Lazar Marko Stefanović, borac za prava djece i očeva, je otvorio pitanje odgovornosti Gradskog centra za socijalni rad.  Stefanović  smatra da su radnici centra kroz postupak razvoda braka i povjere djece , kao i prijavi za vršnjačko nasilje imali sve podatke i o roditeljima i o djeci i traži da se Kostin dosje otvori za javnost zbog javnog interesa, iako postojeći zakoni štite privatnost porodice. Ovaj borac za prava djece i očeva kaže da je Kosti utvrđeno otuđenje od majke i poremećaj privrženosti,  jer naš zakon ne dozvoljava djetetu razvedenih roditelja da ima i mamu i tatu, već se samo jedna polovina u njima razvija u čovjeka, a ona druga polovina , od roditelja za kog su tokom čitavog života bila uskraćena je potisnuta. Stefanović izražava svoj protest što se Gradski centar za socijalni rad Beograd nigdje ne pojavljuje kao potencijalni krivac za stanje djeteta, da je zaštićen od odgovornosti kao bijeli medved iako  je često induktor značajnih psihičkih problema kod djece. 

Kostina majka:

Portal glas-javnosti.rs je objavio da je Kostina majka dr. Miljana Kecmanović molekularni biolog, docent na Biološkom fakultetu u Beogradu, i da se godinama bavila genetskim analizama i izuzimanjem i vještačenjem dokaza u sudskim postupcima. Ona je bila član komisije koju je predvodio forenzičar dr Dušan Keckarević, i koja je na zahtjev Višeg sud u Beogradu vještačila tragove u slučaju atentata na Milana Beka. Osim toga je radila i vještačenje u ranijem postupku protiv vođa surovog klana sa Partizanove tribine. Ostala je priča da je njeno vještačenje neosnovano išlo u korist Belivuku, Miljkoviću i braći Rakočević optuženim za ubistvo navijača FK ” Rad”.

Majka Miljana je u više navrata zamjerala suprugu što više i sadržajnije ne provodi vrijeme sa djecom nego je svima na usluzi i kada nije na poslu. Porodice ubijene djece  majci  prigovaraju što nije primjećivala da je njeno dijete cijelu noć sjedi za kompjuterom, da je član u zatvorenim društvenim grupama koje propagiraju Hitlera, zlo i nasilje i da na to nije reagovala. Drugi dio zamjerki je neosnovan, jer je osuđuju što je svoj život vratila u prethodno stanje, počela da radi  i posvetila se poslu. Mislim da niko nema pravo da zadire u nečije vještine nošenja sa tegobom ( tzv. coping skills). Naš izvor iz Niša kaže da je  zbog sinovog zločina ostarila preko noći, da se stalno pita gdje je pogriješila, da se puno kaje što je prednost dala karijeri umjesto da je više vremena provodila sa Kostom i što se oslanjala na dadilju, koju je   hvalila da je “kao rod rođeni”, ali ona ipak Kosti nije mogla da zamijeni majku. Po najnovijim saznanjima, Kostina majka je potpuno devastirana i slomljena ali zadržava fasadu da njena okolina ne bi vidjela koliko joj je teško. Pri tom ima utisak da je promašila i svoj život i da je pogrešno trasirala život svog djeteta. 

Kostin otac:

Kad je u pitanju Kostin otac Vladimir Kecmanović, doktor radiologije,zaposlen u Kliničkom centru Srbije, pojavila se čitava poplava psihologa i psihijatara „analitičara“ koji su imali potrebu da javno iznesu svoje mišljenje o njemu. Tako smo „saznali“  da je bio ženomrzac, da je bio neprirodno staložen, pritajeni  agresivac, da mu je lov  bio izduvni ventil, da ima ukočen pogled bez pokretanja očnih bulbusa, i da niko ne misli da je njegov otac imao želju da on to uradi, ali je praktično svom sinu u ruke dao sredstvo za ubijanje. Anđelku Aci Aćimoviću,  ocu ubijene Angeline, je posebno zasmetalo  što je je Kostin otac  neadekvatno  reagovao kad je vidio fotografije sa mjesta zločina. Umjesto da vrišti i posipa se pepelom zbog ubistva toliko djece, on je samo izustio:  ”Žao mi je čuvara Dragana!” Zatim je, bez trunke empatije prema žrtvama, izjavio: “Kosta nam je uništio život”, čime je sebe stavio u prvi plan i prikazao se kao žrtva. 

Oni koji ga znaju kažu da je vrijedan, ali i da je uvijek bio osobenjak. Mnogi kojima je bio mentor ga opisuju kao čovekaposvećenog nauci. Vladimir se jako iznervirao kada njegova ćerka nije izabrana za predsjednika odeljenja pa je prijetio direktoru škole i razrednom starješini, a nije reagovao kad jenjegova kćerka svojim drugovma sipala Domestos u sok i kadje u školskom rancu nosila nož.

Krivični i parnični postupci:

Odgovornost za zločin sina stavlja se na teret njegovim roditeljima Vladimiru i Miljani Kecmanović. I protiv njih je podignuta optužnica, napisana na 267 stranica. Otac je uhapšen i nalazi se u pritvoru Centralnog zatvora u Beogradua majka je na slobodi i vratila se na svoje radno mjesto. Tužilaštvo je naredilo da se obavi balističko vještačenje koje treba pokazati da li je dječak ubica pucao iz pištolja koje je njegov otac imao u legalnom posjedu. Vladimiru Kecmanoviću se na teret stavlja izvršenje krivičnog djela Teško djelo protiv opšte sigurnosti,  sumnjiči se da je obučavao sina da puca, da ga je vodio u streljanu, kao i da oružje nije držao propisno osigurano. Majka se tereti zbog krivičnog dela nedozvoljena proizvodnja, držanja i nošenja oružja i eksplozivnih materija, neovlašćenog držanja municije jer su njeni DNK tragovi  pronađeni na jednoj od čaura u školi na Vračaru gde se  odigralo višestruko ubistvo, kao i za zanemarivanje djeteta. Ja pri tom nisam uspjela da shvatim da li su Kostini roditelji nakon razvoda živjeli zajedno ili na dvije različite adrese.

U obraćanju javnosti Nenad Stefanović je rekao da je Tužilaštvo preporučilo sudu da potvrdi optužnicu i da, nakon glavnog pretresa, optužene proglasi krivim i osudi ih na maksimalne kazne: Vladimira Kecmanovića na 12 godina zatvora, Miiljanu Kecmnović na dvije godine i šest meseci, a predsjednika streljačkog kluba i instruktora u tom klubu na kazne zatvora od po tri godine zbog lažnog svjedočenja.

Kosti Kecmanoviću i njegovim  roditeljima se sudi i u parnici Višeg suda u Beogradu za obeštećenje porodica žrtava, na osnovu pretrpljenog duševnog bola i patnje. Advokati Borivoje i Irina  Borović , braniloci  Kostinih roditelja, su izjavili da je Tužilaštvo prekršilo jednu od osnovnih ustavnih načela i odredbi Zakona o krivičnom postupku, pretpostavku nevinosti“ . Po njegovim navodima, tužilac Nenad Stefanović je sa svojim pomoćnikom neposredno pred optuženje odlazio do prostorija Centralnog zatvora, posjetio VladimiraKecmanovića, prijetio mu, tražio da potpiše sporazum o priznanju krivičnog djela na 12 godina, s tim da ako ne prihvati sporazum, onda će on da mu optuži suprugu, a maloljetnu ćerku će mu poslati u hraniteljsku porodicu. U momentu kada je optužnica podignuta, nama nisu dostavljenini dokazi- vještačenja, ni naredba o završetku istrage niti sama optužnica.“

Kostini roditelji su se posvetili svojim uspješnim karijerama a njihovu djecu su odgajale druge osobe. Bilo im je važno da se njihova djeca izbore za svoj položaj u društvu i od malih nogu su ih učili da budu  svestrani, da budu uzorni đaci i uspješni umjetnici i sportisti. Roditelji su bili ponosni na postignuća  svoje djece i upravo zbog njihovih dometa  su se smatrali  dobrim roditeljima. Svaki roditelj može sam da nameće  životne orijentire svojoj djeci ili da ih pusti da ih sami izaberu. U priči o Kosti nedostaje šesta Božija zapovjest „Ne ubij“ i učenje da  samo Gospod daje život i da samo on ima pravo da ga uzme. Da je Kostu  neko naučio da postoje ta dva moralna pravila i da ih je usvojio, imao bi  jače moralne kočnice da se odupre i psihijatrijskim i demonskim iskušenjima.