Bosanski šehid Mehmed-ef. Hafizović bio je imam i šejh, borac, emir jedinice “Šejh Hasan Kaimija”, pomoćnik komandanta u Prvoj podrinjskoj muslimanskoj brigadi i dobitnik “Zlatnog ljiljana”.
Ostao je zapamćen kao veliki borac na Allahovom putu.
– Šejh Mehmed-ef. Hafizović je 80-ih godina živu sufijsku tradiciju u Srednjem Podrinju i u široj tuzlanskoj regiji ponovo unio u bošnjačke mahale i kuće. I po tome, kao i po mnogo čemu drugom, šejh Mehmed je ličio na Kaimiju, čiji utjecaj i danas živi u našem narodu. Tu duhovnu i tradicijsku vezu najbolje je sažeo šejh Salih Ibrišević na otvaranju tekije na Diviču kada je, aludirajući na mladog šejh Mehmeda i pokazujući gore ka Kula Gradu i Kaimi babinom turbetu, izgovorio: “Eto vam Kaimije na brdu, evo vam Kaimije pod brdom” – ispričao nam je Osman-ef. Halilović, imam džemata Jošanica u Zvorniku.
U narodu izuzetno poštovan i voljen zbog svoje učenosti, ali i zbog lijepog ophođenja i ljepote edeba, šejh Mehmed je u predratnim godinama okupljao stotine mladića oko svoga krila. Ti mladići će, kasnije, u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu postati okosnica jedinice “Šejh Hasan Kaimija”, čiji emir i komandant je šejh Mehmed bio.
– Svoje derviše učio je da nema tarikata bez šerijata, a sve one koji su od njega uzimali pouku učio je čistom Pejgamberovom, a.s., islamu, zasnovanom na lijepoj riječi koju prati lijepo djelo – kazao je Halilović.
Šejh Mehmed bio je rodom iz Potočara. Nakon završene Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, obavljao je dužnost imama, hatiba i muallima u Malom Zvorniku i bio glavni imam za Valjevsko-kolubarsko-užički kraj, Srbija.
– Predratne godine je proveo kao imam u Malom Zvorniku na teritoriji Srbije. Poput svog ahbaba rahmetli Hasib-ef. Ramića u Semizovcu, ostao je sa svojim narodom u Malom Zvorniku i Sakaru dok svi sposobni muškarci, žene i nejač nisu otišli na sigurno. Hasib-ef. su zločinci ubili nakon što su, na njegove oči, ubili njegovo četvoro djece i suprugu Šefiku. Šejh Mehmed je, hvala Bogu, sa porodicom uspio da ode na sigurno preko Vojvodine i Mađarske.
To što nije ostao u izbjeglištvu u sigurnosti Zapada, nego je preko Hrvatske došao do tuzlanskog područja i priključio se odbrani Bosne i Hercegovine, zaokružilo je jedan život koji je u stopu hodio po Vjerovjesničkim tragovima – istaknuo je Halilović.
Šejh Mehmed-ef. Hafizović bio je osvjedočeni borac za domovinu, koji je svoja uvjerenja na kraju krunisao šehidskom smrću na braniku vjere, pravde i toliko željene slobode.
U ponedjeljak, 2. maja 1994. godine šejh Mehmed je na novozaposjednutim linijama jednom nogom stao na minu koja mu je raznijela nogu. Prema svjedočenju saboraca, šejh Mehmed je uzviknuo: “Allahu ekber!” i pao na zemlju, čime je aktivirao i drugu minu.
– Pao je kao šehid, izvršavajući ratni zadatak, na reonu Ašpilja na teritoriji Han Pijeska.
U najtežim vremenima govorio je: Kad bi nebo došlo dolje, a zemlja gore, meni valja biti musliman. Govorio je: Moj Allahu, sve ti ovo dobro činiš, samo što ja krivo vidim.
Nekako pred kraj aprila 1993. došao je među nas muhadžire u tuzlansko naselje Miladije. Svuda je tih dana vladao očaj i beznađe. Šejh je na neko vrijeme prije toga prošao kroz spaljene i ubijene Ahmiće u Srednjoj Bosni. Od njega sam tada, kao dječak, prvi put čuo za užasno ritualno ubistvo dobrog hadžije Hazima u Ahmićima koje su sproveli zločinački ustaški umovi. Narod je plakao dok je šejh govorio. Tih dana su bili neki pregovori u Ženevi ili Lisabonu koji su vodili neki engleski lordovi, neko ga je upitao o tome. Rekao je: Oni kroje svoje planove, ali Allah kroji svoje. A bit će po Allahovim planovima, milom ili silom. Kada to on izgovori u to se vjerovalo, jer je on vjerovao u ono što govori. Bila je to utjeha i olakšanje puno nade, moglo se skoro fizički osjetiti u toj izmučenoj muhadžirskoj masi – ispričao nam je Halilović.
Šejh Mehmed-ef. Hafizović, bosanski šehid, živi je autoritet i danas, koji svijetli nad mnogim putevima.
– I danas sjećanje na šejh Mehmeda kod ljudi, čini se, budi upravo to: živi osjećaj vjere i beskrajnu nadu u Božiju milost, čija je jedna iskra na zemlji bio i šejh Mehmedov vječni osmijeh po kome ga se sjećaju svi koji su darovani time da su ga imali priliku sresti – zaključio je Osman-ef. Halilović.
Mezar bosanskog šehida Mehmed-ef. Hafizovića nalazi se u haremu “Kula” u Tuzli.
U spomen njegovog imana, ime šejha Mehmed-ef. Hafizovića danas nose tekije i džamije.
