Safikada je legenda iz Banja Luke koja seže u vrijeme Osmanskog carstva. Legenda kaže da je Safikada bila prelijepa djevojka koja je živjela u Banja Luci tokom 16. ili 17. stoljeća. Bila je poznata po svojoj izvanrednoj ljepoti i dobroti.
Prema legendi, Safikada je bila kći uglednog turskog zapovjednika koji je vladao tim dijelom grada. Unatoč svojoj visokoj društvenoj poziciji, Safikada je bila omiljena među običnim ljudima zbog svoje dobrote i skromnosti.
Jednog dana, turski guverner Banja Luke naredio je da se Safikada uda za bogatog turskog trgovca, iako je ona već bila zaljubljena u mladića iz naroda, kršćanina. Safikada je odbila poslušnost očevoj naredbi i odlučila slijediti svoje srce.
U strahu od očeve ljutnje i osude društva, Safikada je pobjegla s voljenim. Međutim, njihova sreća nije dugo trajala. Uskoro su bili uhvaćeni i dovedeni pred guvernera. Ovaj puta, guverner nije imao milosti prema Safikadi i njenom voljenom.
Kako bi kaznio njihovu ljubav, guverner je naredio da Safikada bude zakopana živa, dok je njen voljeni trebao biti obješen. Prema legendi, Safikada je hrabro prihvatila svoju sudbinu i mirno prihvatila smrt, odbijajući očajavati.
Mnogi vjeruju da Safikada nije umrla uzalud, već da je njen duh ostao da čuva Banja Luku i njene stanovnike. Prema narodnom vjerovanju, njen duh ponekad se pojavljuje noću u blizini stare tvrđave Kastel, čuvajući grad i njegove stanovnike od zla.
Legenda o Safikadi predstavlja simbol hrabrosti, ljubavi i otpora prema nepravdi. Njena priča se često prepričava kao podsjetnik na važnost slijediti vlastitu savjest i boriti se za pravdu i ljubav, bez obzira na posljedice.
Druga verzija legende o Safkadi glasi ovako:
Safikada živjela u Banjoj Luci za vrijem osmanske vladavine i da je bila zaljubljena u vezirskog vojnika, te da je zbog nesrećne ljubavi odlučila da sebi oduzme život. Roditelji su joj bili imućni i ugledni, te su joj branili da se viđa sa običnim vojnikom, a ona nije htjela da nastavi život bez voljenog.
Druga pak interpretacija je vezana za priču o tome da je Safikada živjela u 19. vijeku te da je bila zaljubljena u austrougarskog vojnika.
Ovaj vojnik je jednoga dana otišao u boj iz kojeg se nije vratio, a Safikada ga je čekala danima. Kada je čula da je njen ljubavnik poginuo u boju, stala je pred top na kuli tvrđave Kastel.
Ova verzija legende ima više pristalica te je i na tabli iznad Safikadinog groba zapisano da se radi o tom periodu.
Safikadin spomenik još uvijek stoji preko puta Kastela. Tu zaljubljeni parovi na Valentinovo pale svijeće u znak vječne ljubavi, a oni koji su sami odu da plamenom svijeće prizovu neku buduću ljubav.
Safikadin grob je na inicijativu Zavoda za zaštitu spomenika i prirode Banja Luke restauriran 1987. godine. Na zidovima neugledne limarske radnje u Ulici patrijarha Makarija Sokolovića stoji pločica s natpisom: “Ovaj spomenik kulture je pod zaštitom države”.
Pri rekonstrukciji Safikadinog groba 1987. godine, utvrđeno je da na dubini od jednog metra, ispod donje ivice spomen-groba, postoji ljudski kostur položen u smjeru zapad-istok. Prema strukturi kamena, upotrebi klamfi i obradi, kao i monumentalnosti nadgrobne ploče, grob se može smjestiti na kraj 16. vijeka.