Marko bere borovnice i mjesečno zaradi za jedan automobil

Podijelite ovaj članak:

Marko Jurešić iz Busovače godinama bere borovnice, a od ovog posla za mjesec dana može zaraditi toliko da kupi polovni automobil.

Zbog toga se, kako kaže, često pita – zašto mnogi besposličari ne žele raditi posao branja šumskih plodova od kojih je on sagradio kuću, kupio tri automobila i odgojio četvero djece.

Borovnice po šumama propadaju

Priču o Jurešiću objavio je novinar Srećko Stipović na svom YouTube kanalu, koji kaže kako je teško pronašao Marka na busovačkoj planini, na području gdje se borovnice beru, a čija je cijena po kilogramu ovog zdravog ploda 10 eura (oko 20 KM).

Kada borovnice bere grebenom, Marko dnevno može prikupiti i po stotinu kilograma. Nevjerovatno je da velike količne borovnice u šumama jednostavno propadnu jer ih nema ko ubrati, navodi Stipović koji je sa Markom proveo jedan dan na busovačkoj planini.

– Kada kažem 20 maraka, oni mi kažu – skupe su. Rekao bih im: ajd’ sa mnom, probaj nabrati kilogram na ovoj strani, pa ćeš reći da nije skupo ni 200 maraka – govori Marko dok na strmini vješto stoji i bere zdrave bobice.

Ručno branje boravnice nije nimalo lak posao, Marko zbog toga ima i problema sa leđima.

Ponekad, kaže, prije branja, popije lijekove. I pored toga oko 10, 15 kilograma nabere kao od šale, a za jedan dan može nabrati i do 100 kilograma.

– Sto kila po 20 maraka to je 2.000 maraka – konstatuje Stipović.

– Neka je onda 12 maraka. Brzo nabereš, kući dođeš… – odgovara Marko i dodaje da je prije nekoliko godina od branja borovnica kupio automobil.

– Sada sam kupio još jedan…, onaj dole u potoku – dodaje Jurešić.

– Koliki ti je vozni park, pita ga Stipović, a Marko odgovara da imao tri auta.

– Nisi nigdje zaposlen – pita opet novinar.

– Kakvi…, pa, evo, ovdje radim, sa šumskim proizvodima. Može se zaraditi. Samo ustaneš, budeš uporan i radiš – kaže Marko dodajući da je branje borovnica za njega i odmor.

– Meni paše. Em zaradim, em mi paše. Nema zagađenja, nema šefa… Berem i uživam. Ponesem nešto da jedem i tako po čitav dan – navodi Jurešić i dodaje da se ne bi zaposlio u firmi da mu daju ogromne pare.

Marko je proširio i kuću u kojoj živi sa porodicom. Kaže kako samo gradi.

Prisjećajući se vremena prije nego što se počeo baviti branjem borovnica, Marko kaže da je živio kao podstabar.

U šumi često sretne i medu

Razmišljao je čak da ode u Njemačku ili neku drugu zemlju, ali već dugo mu to, kaže, ne pada na pamet.

– Razmišljao sam da idem u Njemačku kada nisam imao ništa. Bio sam podstanar. Ali onda sam krenuo brati. I sada sam svoj gazda. Ustanem kada hoću, radim koliko hoću, odem kući kad hoću.

U šumi često vidi i divlje životinje. Bude srna, ali i, kako kaže, poneki medo.

– Bude medo. Ali medo ode svojim putem… Borovnice beru mnogi iz ovog mjesta, pa i penzioneri. Imaju ljudi penziju, ali beru. Šta je njima ta penzija? Daju za lijekove, kupe ulje… A ovo ovdje je džaba. Bereš koliko možeš, propašće svakako – govori Marko.

Otkriva da će, kada prođe sezona borovnica, brati brusnice. Posla, kaže, uvijek ima i ne razumije zašto neki neće da rade.

– Ne znam što neće raditi, možda im je lakše kada nešto dobiju za džabe – kaže Marko Jurešić.

Subscribe
Notify of

0 Komentari
Oldest
Newest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x