Obukao sam predivnu Gucci jaknu, stavio zlatni sat, parkirao porschea ispred ulaza u lokal. Očekujem menadžera, ali je umjesto osobe u odijelu stigao jedan sasvim drugačiji čovjek. Farmerke, nike duks, sa ogromnim stomakom, činilo mi se da je jedan od Sopranovih.
Ko je ovaj lik? Trebao bi biti zastupnik svih podgojenih. Sjeli smo u restoran, naručio je hrane za petoricu. Zvao se Mino Raiola.
Ali, kad smo počeli pričati, debeli gnom je izvukao papir, A4 format u kojem su bila neka imena i brojevi.
‘Dakle, Zlatane, Christian Vieri 24 gola, 27 mečeva. Filippo Inzaghi 20 golova, 25 mečeva, David Trézéguet 20 golova, 24 meča, Zlatan Ibrahimović 5 golova, 25 mečeva.
Misliš da te mogu prodati sa ovakvom statistikom? Misliš da si mnogo kul lik? Misliš da možeš impresionirati sa tim zlatnim satom i porscheom? Sve je to sranje. Hoćeš li zaraditi još novca ili ćeš postati najbolji na svijetu?’
Rekao sam mu da želim postati najbolji igrač na svijetu.
‘Onda, dobro. Ako budeš najbolji doći će i sve ostalo sa tim, a ako pojuriš za novcem, ništa nećeš dobiti, shvataš li to? Moraš prodati sva svoja kola, satove, i početi trenirati tri puta jače i napornije nego do sada, jer trenutno si statistički očajan.’
Počeo sam ići na treninge klupskim fiat stilom. Bilo je dosadno i ponižavajuće, priznajem. Davao sam sve od sebe na treninzima i utakmicama. Mino Raiola je bio kao pijavica. Zalijepio se za mene i nije mi dao disati.
Rezultat? Imam sve o čemu sam sanjao i jedan sam od najboljih igrača na svijetu.”
Zlatan Ibrahimović