Rođena sa deformisanom kičmom, dobila stipendiju za školovanje u Britaniji i promijenila živote mnoge djece sa invaliditetom

“Zar stvarno nema načina? Molim te da razmisliš o tome.”

“Žao mi je, odluka je konačna. Doviđenja.”

Žena je ostala bez riječi, okrenula se i u suzama  krenula kući. Još jedno odbijanje joj je oborilo moral, ali samo na trenutak. Kada je mislila na dijete, podigla se i odlučila da nastavi pokušavati. Uostalom, ona je tražila samo ono što je njena kćerka imala po ustavu: pravo na obrazovanje. Hodala je hrabro i kada se zid ponovo pojavio, obišla je ili se popela preko njega i tako u vječnost. Jednog dana je primila telefonski poziv.

Ovaj put je bilo drugačije. Glas sa druge strane potvrdio je da će prihvatiti njenu kćerku ali pod uslovom da je majka nosi iz razreda u razred. Pošto nije imala druge opcije, prihvatila je ponudu.

Nur-Ajsha Binte Abdulaziz rođena je 1975. godine u Maleziji sa deformiranom kičmom (spina bifida) koja je spriječila normalan fizički razvoj djeteta. Nikad nije hodala i od ranog djetinjstva sjeća se posjeta bolnicama gdje je morala proći 1.001 pregled nakon kojeg su uslijedile operacije.

U trenucima kada je bilo teško, njena sestra je čitala njene bajke i tješila je idejom da će jednog dana imati mnogo mačića da je umire svojim mekim krznom i lijepim očima. Nur-Ajša je živjela u svijetu bajki i fantazija, ali je željela i da ide u školu, jer joj je želja bila da postane naučnik koji će pomoći onima koji nisu mogli hodati. Tih godina svijest o osobama sa invaliditetom bila je niska, a podrška još manja. Bilo je toliko loše da je gotovo nemoguće doći do kolica.

Kada je majka tražila školu koja će prihvatiti njenu kćerku, svi su je jedno po jedno odbijali jer niko nije htio da prihvati odgovornost ko će je nositi iz razreda u razred. Kada je jedna škola jednostavno odustala, stavili su uslov koji je majka prihvatila. Sa ćerkom je išla u osnovnu školu dvije godine i kada je čas završio, podigla je i nosila na naredni čas. I tako cijeli razred. Prošle su dvije godine. Sve dok uz pomoć svojih prijatelja nije postala vlasnik invalidskih kolica.

Nur-Ajša je blistala u školi, a omiljeni predmet joj je biologija. Sa odličnim ocjenama završila je medicinsku školu, a potom dobila stipendiju za doktora u Velikoj Britaniji, gdje je nadogradila znanje o rješenjima za slučajeve povrijeđenih kičme na Univerzitetu u Londonu. I ako je dobila titulu doktora nauka u Engleskoj, njena specijalizacija u SAD okrenula joj je život naglavačke.

Dok su invalide u svojoj domovini gledali sa sažaljenjem ili čak prezirom, studiranje u inostranstvu je donijelo sasvim drugačije iskustvo. Kampus joj je ponudio vozača automobila, prilagođen program i stalnu podršku za njeno studiranje. Tek tada je shvatila da može postići mnogo više u životu nego inače i vratila se u Maleziju promijenjena ali odlučna.

Sa poslom na univerzitetu počela je intenzivno da radi u svom polju, a istovremeno radi sa aktivistima koji su podizali svijest o problemima manjina, a koje su posebno bile izložene osobama s invaliditetom. Nur-Ajša danas ima jednu od najboljih laboratorija u Maleziji i poznata je po beskompromisnom i profesionalnom pristupu na radnom mjestu, jer svojim radnim primjerom želi pozitivno uticati na svoje kolege i studente. Promijenila je živote mnogih djece jer im je svojim znanjem i timom hirurga pomogla da hodaju, a neumorno radi sa aktivistima u oblasti svijesti, jer zna da ima mnogo posla.

Napisala je mnoge naučne članke u tu svrhu i marljivim radom postala sinonim za uspješnog naučnika u jugoistočnoj Aziji. Nikad nije zaboravila majčinu žrtvu, koju je dvije godine ne samo nosila časove, već je i brinula o njoj kod kuće i podigla joj moral.

A sa kim danas živi Nur-Ajša? Kada joj je sestra u djetinjstvu ispričala o kući punoj mačića, želja nekadašnje djevojčice se ostvarila u kasnijim godinama, jer naučnik sada živi sa šest mačića koji joj uljepšaju dan kada se vrati kući sa posla.

U čitavoj uspješnoj priči profesorice, čitanje bajki u ranoj mladosti je bilo presudno, jer joj je mašta priča kasnije obezbijedila punjač za ostvarenje snova.

Ili kao što je Albert Einstein rekao:

“Ako želite da vaša djeca budu inteligentna, čitajte im bajke. Ako želite da budu inteligentniji, čitajte im više bajki.”