Piše: Jagoda Savić
Ako se u jednoj rečenici mogao opisati Europrad u Beogradu, održan od 12 do 17 septembra 2022, onda bi to bez sumnje bila rečenica Brankice Baković : „Nije kiša. To Beograd plače.“
Najviše zabune u vezi sa održavanjem Europrajda je unio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić svojim potpuno oprečnim izjavama : 21.08. Prajd će biti samo jedan dan, 27.08. Prajd je otkazan, 30.08. Mogu da me zovu Bajden ili Putin, Prajda neće biti, 31.08. Zvao je državni sekretar SAD , 10.09. policija će da odluči o Prajdu, 12.09. podignuta zastava ispred palate Srbija , prajd će trajati 7 dana.
Hronološki posmatrano, nekoliko dana pred Europrajd američki državni sekretar Entoni Blinken je pozvao Srbiju da održi Europajd a nakon toga su zvali i holandski, britanski i norveški ambasadori u Srbiji. Radi učestalih pobuna građana, premijerka Srbije Ana Brnabić je „zamolila“ organizatore da odustanu od manifestacije. Uprkos tome, 12.09. ujutro su pred Palatom Srbija bile pokačene zastave duginih boja koje su označile zvanični početak Europrajda. Kuma parade je bila reperka Sajsi MC. Zastava je uklonjena isti dan, uz upozorenje da je to kršenje Zakona o upotrebi zastave i državnih simbola. Tih dana je bilo nekoliko manifestacija, od kojih su na jednoj od planiranih aktivnosti Europrajda, izložbi slika umjetnika Miloša Nadaždina, prisustvovale supruga predsjednika Vučića i supruga ministra Vulina.
Sporni 17. 09. 2022 godine je počeo u 08:15 ujutro sastankom američkog ambasadora Kristofera Hila i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Žandarmerija je odmah ujutro zatvorila prilaze Crkvi Svetog Marka a zatim blokirala i cijeli centar grada. Do 15 sati je bio priveden 31 „izgrednik“, uglavnom mlađi ljudi koji su se protivili ovoj manifestaciji. U obezbjeđenje manifestacije je bilo uključeno 6000 policajaca, koji su bili raspoređeni u tri prstena oko učesnika šetnje. Prvi i drugi prsten su činili pripadnici policije koji su dobili uputstva da surovo razbijaju svaki pokušaj probijanja prstena ka učesnicima. Jedan policajac je priznao da je dobio i naređenje „da masakriramo od batina koga stignemo.“ Takođe je rekao da će svako ko odbije radni nalog automatski dobiti otkaz. Treći prsten je bilo privatno obezbjeđenje sa utokama koje su platili organizatori.
Upravni sud Srbije je odbio žalbu organizatora Europrajda o povredi njihovih prava sa obrazloženjem da bi održavanje manifestacije bilo rizično sa bezbjednosne tačke gledišta. MUP Srbije je zabranio održavanje parade LGBT populacije ali i šetnje protivnika ove manifestacije. Nasuprot tome, ministar Vulin je izjavio : „Nismo dozvolili Europrajd paradu već sprovođenje do koncerta“.
Organizatori manifestacije su izjavili da je protivustavno zabraniti Prajd i da država ne može da ga otkaže . Zabranjena je zapravo ruta kojom smo planirali šetnju, a ne sama šetnja. Takođe su izjavili da će ići protiv odluka srbijanskih vlasti i da se pozivaju na građansku neposlušnost. Organizatori, okruženi evropskom podrškom, su na kraju poručili da ih zabrane ne zanimaju i da će prošetati bez obzira na odluku vlasti. Nakon što je Ana Brnabić odobrila održavanje Europrajda, kolonu je predvodio američki ambasador Kristofer Hil, a u koloni je bilo oko dvadesetak ambasadora drugih država i 112 europarlamentaraca. Šetači su nosili veliki transparent sa natpisom „Šetamo i šetaćemo“. Učesnici parade su pošli od Ustavnog suda do Tašmajdana , što je bila vrlo kratka tura u dužini od nekih 350 metara, samo da se slikaju i proglase pobjedu.
Na društvenim mrežama je osvanuo snimak na kom se vide pomahnitali huligani naoružani palicama i bakljama, kako kreću na policiju na Bulevaru oslobođenja. Od posmatrača koje lično poznajemo dobili smo obavještenje koje mediji nisu smjeli objaviti, da je bila žestoka tuča na Autokomandi, da su razbijene dvije policijske marice, da je bilo i paljenja zastava duginih boja, da je policija pretukla neke monahe, a da su monaha Antonija su uhapsili još u dva popodne. Postavljen je i snimak na kom se vidjelo da je policija udarila jednog starca, dok su ostali počeli da jauču „Ubi čovjeka!“
Najbitniji elemenat Europrajda je bila njegova IZNIMNO MALA POSJEĆENOST. Od najavljenih 150 000 pripadnika LGBT pokreta iz cijelke Evrope, na paradi se pojavilo ne više od 1000, što znači da je SAMO 0,66 % OD PLANIRANIH UČESNIKA ZAISTA DOŠLO NA MJESTO ODRŽAVANJA PARADE.
Vodeća uloga Amerike:
Potezi ambasadora Hila, predvodnika parade, su drastično ugrozili ugled Sjedinjenih američkih država među građanima Srbije. Komentari o ambasadoru Hilu na društvenim mrežama su izuzetno oštri i pogubni po imidž SAD-a, pa da pomenemo samo neke od njih. „Baraba zvana Kristofer Hil bi trebalo već u ponedeljak da se javi u MIP Srbije gdje će mu biti uručena avionska karta za povratak kući.Ono što važi za sve, ne važi za Kristofera Hila. Za njega ne važe bezbjedonosne procjene državnih organa Srbije koje su utvrdile da postoji visok rizik od napada i sukoba u većem obimu, kao i opasnost od nasilja, uništavanja imovine i drugih oblika narušavanja javnog reda i mira. Hil sebe doživljava kao vrhovnu vlast Srbije. Pa nek gori Beograd. Nek pucaju lobanje. Nek sa razbijaju izlozi.
Ambasador Hil režira državni udar u Srbiji. Izjavom da je siguran da će se šetnja LGBT zajednice u subotu održati u Beogradu uprkos odluci MUP-a Srbije i Upravnog suda da se taj skup zabrani, ambasador Hil je praktično najavio i neku vrstu državnog udara u zemlji koja ga je ugostila. Otvoreno, samouvjereno i gotovo cinično, smijući se svima u lice, pozvao je na kršenje zakona i na organizovanje zabranjene parade. Hilova poruka na neki način predstavlja rukavicu bačenu u lice vlastima države Srbije. Kad god pomislimo da su američki zvaničnici dostigli maksimum u ulozi okupacionih upravnika u Srbiji, koju su sami sebi ekskluzivno dodijelili, uvijek nas iznenade tako što prevaziđu sami sebe. Ovo je stiglo sa one iste strane, sa koje su nam pristizale i bombe.“ Eto, to je ukratko javno mnjenje Srbije o ambasadoru Hilu.
Mnogi pri tom zaboravljaju da ambasadori nemaju nikakvu slobodu u postupanju. Svaki ambasador prima instrukcije kako da postupa od organa koji je zadužen za vanjsku politiku ili od nekog resornog ministarstva, s tim da može signalizirati neki problem, ali mora da čeka mišljenje nadležnog resornog ministarstva, da bi mogao da ga realizuje u zemlji domaćina. Pitanje koje treba postaviti je zašto je Americi toliko stalo da Srbija bude etiketirana kao leglo bluda i razvrata? Iz načina na koji je izvršen ovaj nedopušteni i neviđeni pritisak na Srbiju, može se zaključiti da je američkoj vanjskoj politici strateški cilj da opogani međunarodni imidž Srbije.
Amerika nije željela dati podršku demokratskiom principu poštovanja većinske volje građana Srbije već se odlučila na nasilno nametanje manjinskih prava većini, zabranjenih Upravnim sudom i odlukom MUP-a Srbije. Amerika je Srbiju tretirala kao okupirani protektorat, i koloniju duboke države sa razvaljenim institucijama. Ostaje samo da Amerika odgovori sama sebi da li je tih 350 metara i 1000 učesnika vrijedilo imidža SAD-a na Balkanu ?
Uloga ostalih međunarodnih faktora:
Drugi izvor udara na Srbiju su EU parlamentarci koji su predstavnici zakonodavne vlasti, i kojim samim tim treba da štite ustav. Oni zaista moraju da odgovore na pitanje zašto su kad su došli u Beograd ignorisali institucije države domaćina?
Kristin Gerin, predsjednica Evropske asocijacije organizatora prajda (EPOA) je najprije za TV N1 izjavila da predsjednik Vučić ne može da otkaže tuđi događaj. Gerin je posebno naglasila činjenicu da je tokom procesa nadmetanja za Europrajd 2022 predsjednica Vlade Srbije Ana Brnabić obećala punu podršku Vlade Srbije i ona očekuje da to obećanje bude ispoštovano. Brnabić će se pojaviti na konferenciji o ljudskim pravima tokom Evroprajda i Gerin će od nje zahtijevati da objasni zašto je propustila da održi obećanje o podršci koju je dala 2019. godine kada se Beograd kandidovao za Evroprajd. Ova zabrana pokazuje potpuni neuspjeh njenog političkog rukovodstva i potpuni neuspjeh Srbije da zaštiti najosnovnije slobode svojih građana.“
Gerin je još izjavila i da je policija čekala poslednji mogući trenutak da zabrani Paradu ponosa, ali da ni Beograd prajd, ni EPO kao davalac licence neće otkazati Evroprajd u Beogradu. Ocijenila je da je zabrana „uzaludna“ jer je „hiljade LGBTI+ osoba i njihovih saveznika već u Beogradu“ kako bi učestvovali na Evroprajdu. „Okupićemo se u subotu, čak i ako ne možemo da marširamo. Pozivamo sve koji podržavaju LGBTI+ ravnopravnost i ljudska prava da zauzmu stav i pridruže nam se u subotu.“. Organizatori Europrajda su podnijeli zvaničnu žalbu policiji i tražili da tu odluku poništi, a zatim su se obratili i Upravnom sudu u Beogradu. Ovaj sud je njihovu žalbu odbio zbog opasnosti po ojavu nasilja. U svojim odlučnim koracima ka održavanju Europrajda, Kristin Gerin nam je pokazala silu koju ništa ne može zaustaviti, uključujući i gaženje preko leševa .
Od ostalih zvaničnika Evropske unije koji su zajašili na suverenitet Srbije, bila je i Evropska komesarka za ravnopravnost Helena Dali, koja je došla u Beograd sa nizom zvaničnika iz Evropske unije da podrže ovogodišnji EuroPrajd i ostvarivanje prava LGBTQ+ zajednice u Srbiji.
Fransoaz Žakob, stalna koordinatorka UN-a u Srbiji je rekla da “Srbija, kao država na putu pristupanja Evropskoj uniji, ne smije sebi dozvoliti da zabrani Prajd”. Potpredsjednica vlade Belgije , transrodna Petra De Suter, je rekla da će doći u Beograd bez obzira na zabranu. Portparolka Evropske komisije Ana Pisonero je izjavila da će EK pomno će pratiti pitanje povezano sa otkazivanjem Europrajda u Beogradu, dodajući da se EU nada da će biti pronađen način za njegovo mirno i bezbedno održavanje.
Ana Brnabić je rekla da nikada neće prihvatiti tvrdnju za LGBT zajednica prkosi tradiciji i vrijednostima našeg društva. Srbijansku premijerku je prokomentarisao i poznati niški hirurg dr. Milutin Milošević: „Mnogi ljudi odjednom koriste nametnutu, stranu riječ za sodomitsku zabavu na otvorenom i pozivaju na jednaka prava za sve, kao da se radi o ljubiteljima različitih muzičkih pravaca, pa eto, malo tolerancije neće biti na odmet.
Npr. ja jesam za to da šizofreničari, paranoici, oligofrene osobe itd. imaju određena ljudska prava ali ne i da budu predsednici, ministri, piloti, sudije, ljekari… Pogotovu nisam za to da okupator organizuje zabavu mentalnih bolesnika na kojoj će se oni izrugivati zdravim osobama. Nisam ja monstrum koji bi Anu Brnabić spalio na lomači. Ne. Ja smatram da ona ima prava da se liječi o trošku svih građana Srbije ali ne da živi u luksuznoj vili o trošku srpske sirotinje i troši milione eura mjesečno rugajući se u lice toj istoj sirotinji. Ljudsko je pravo da budeš liječen ako si bolestan ali nije ljudsko pravo da se šegačiš sa zdravim razumom.“
Meni se čini da niko nije shvatio koliko je sodomija uzela maha u organima Evropske unije sve dok nije izvršena ova invazija na Beograd. Neosporno je da su umjesto učesnika Europrajda došli funkcioneri Evropske unije i da je od onih 1000 učesnika, njih bilo 112. Brojni i nezaustavljivi, išli su kao tenk koji gazi sve pred sobom.
Uloga srbijanskih političara:
Srpska stranka Zavetnici smatra da je po srijedi suspendovanje pravnog poretka Republike Srbije i dokaz da su strani ambasadori Zavetnici iznad zakona naše zemlje. Postavlja se pitanje suvereniteta i integriteta države, jer ako vlast nije sposobna da se u ovom slučaju odupre spoljnjim pritiscima, kako će to učiniti pred mnogo krupnijim izazovima? Osim toga, vlast je pokazala ne samo dvostruke aršine već i selektivna primjena ljudskih prava. Dakle, prajd može a moleban ne može.
Srpski pokret Dveri je najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv predsjednika Vlade Srbije Ane Brnabić zbog postojanja osnova sumnje da je izvršila više krivičnih djela kršeći odluku Upravnog suda o zabrani šetnje u okviru Europrajda.
Stranka slobode i pravde SSP, Ne davimo Beograd, Zajedno i Demokratska stranka DS su podržali održavanje Europrajda naglašavajući da Ustav Srbija svim građanima garantuje jednaka prava. Marinika Tepić je izjavila da se otkazivanjem prajd parade država povukla pred huliganima i pozvala da se osudi taj slom države. Niko od ovih zadnje pomenutih nije fokusirao svoj stav na činjenicu da LGBT, koji ne poštuju odluke države, traže da država poštuje njihove zahtjeve. Isto tako, ovi davaoci podrške Europrajdu nisu reagovali kad su u Beogradu bili zabranjeni protesti protiv Covida-a, kojima je takođe isti Ustav garantovao istu slobodu kretanja. Kad su tenzije „biti ili ne biti“ dostigle vrhunac, Draško Stanivuković iz PDP-a i Jelena Trivić iz SDS-a iz Bosne i Hercegovine su predložili da Banja Luka bude domaćin te manifestacije.
Uloga akademskih ličnosti:
Najistaknutiji akademski promotor sodomije i razvrata je Biljana Srbljanović, profesorica sa Fakulteta dramskih umjetnosti u Beogradu. Profesorica Srbljanović je napala patrijarha Porfirija sljedećim riječima: „šta će da mu bude ako kaže – neću? Neću da progonim progonjene, neću da stajem na stranu nasilnika, a protiv žrtve, neću da nevine krivim, a krivce da ne spominjem, neću da čitav jedan svijet normalnih, običnih, ugroženih ljudi – klevećem da su zlo. Eto, neću. To da je rekao, šta bi moglo da mu bude? Da ga smijene – ne mogu. Da dobije otkaz – isto ne. Šta je onda razlog ove strašne izdaje i posrnuća čoveka?
On odlično zna koliko LGBT ljudi ima među SPC vjernicima. On još bolje zna da ti ljudi trpe nasilje, obespravljenost, poniženje, mržnju, svakojako zlo. Zašto onda ovo? Čemu demonstracija sile, okupljanje ološa da ti se mole protiv prava na život drugih ljudskih bića? Kako i zašto neko pristane na to? Kakva neobjašnjiva stvar i kakav veličanstveni sebičluk, kakvo posrnuće čoveka i autoriteta, kakav sunovrat duha, taman i da nije poglavar što mora da nas podseća na ljubav i patnju Hrista Spasitelja, koji je odgovoran za jedinstvo svih jerarha, a ne samo najgorih među njima, taman da nije ništa od ovoga, ko može naći opravdanje za to? Sin Božiji stradao je i za ove ljude, nikada se nije odrekao bilo koga. Koji autoritet podržan kakvom arogancijom neki, bilo koji, a pogotovo ovaj sluga Božiji, može sebi da dozvoli da prigrabi, pa da se danas, a u ime Spasitelja, svrsta na stanu nasilja i mržnje, a protiv ljubavi nevinih, koje naziva zlom? Meni je sve ovo toliko potresno da ću, od tuge, postati religiozna, zbog nepravde prema Hristu, što nas je sve, istorijski gledano, zadužio životom. I sopstvenom smrću.“
U cijelom tekstu profesorice Srbljanović od kog smo prenijeli samo mali dio jer ne zaslužuje veći prostor, o LGBT populaciji dominira narativ sa humanističkim pojmovima „nevini ljudi, proglašeni za zlo, progonjeni, žrtve, normalni, obični, ugroženi ljudi, identitet koji dolazi iznutra, deo čovjekove prirode, neodvojiv, prirodan, imanentan i urođen, ljudska bića, nanešena nepravda i bol.“ Ovakav opis bi kod svakog empatičnog čovjeka izazvao saosjećanje i želju da im pružimo zaštitu. Međutim, rasuđivanje profesorice Srbljanović o ovoj temi nema uporište u empirijskim istraživanjima, njen opis je preuzet iz prikaza Vatikana, pa je ona samo njihov zagovarač i govori iz njihovih usta a ne iz svojih.
Kad je u pitanju verbalizacija koja se odnosi na patrijarha Porfirija, u vokabularu profesorice Srbljanović se posebno uočavaju sljedeći etički pojmovi: „pozicija doživotne i neupitane moći, sa koje niko ne može da ga smijeni, kolaboracija sa zlom, ponizio sebe pristajanjem da ćuti, posrnuće, neću da klevećem, demonstracija sile, okupljanje ološa, ćuti jer nema snage, sebični konformizam, hibris ( oholost) ćutanja koji je teško oprostiv, odabrao da nanese još veću nepravdu i bol, veličanstveni sebičluk, posrnuće čoveka i autoriteta, sunovrat duha i autoritet podržan arogancijom.“ To bi značilo da profesorica Srbljanović afirmativnim tonovima osigurava podršku LGBT populaciji a etičkim pojmovima moralne osude kažnjava protivnike Europrajda.
Treba znati da profesorica Srbljanović ima dug istorijat svojih medijskih istupa u kojima je iznosila o negativna mišljenja o javnim ličnostima, posebno od 2012 godine kad je suđena za kupovinu kokaina. Patrijarh Porfirije je samo trenutno posljedni u tom nizu. Intelektualni opus profesorice Srbljanović je obiman, ali treba postaviti pitanje da li broj njenih objavljenih radova i broj jezika na koji su prevedeni ima naučnu i društvenu težinu? Ovaj obim radova laicima možda može biti impresivan, ali sigurno nije objektivan indikator uspjeha. Jer, kad pogledamo koje zemlje, koje institucije i koji pojedinci su podržali intelektualni rad profesorice Srbljanović, vidimo da među njima dominira dekadentnost, što znači da joj podršku nisu dale moralno i mentalno zdrave snage već sistemi u eroziji i raspadanju.
Profesoricu Srbljanović smatraju oštrim kritičarem društva, ali su njene spone sa društvom pokidane zbog čega je njena optika iskrivljena. Toj optici nedostaje interakcija sa narodom, koji je gledala sa strane, sa kritičkom distancom, umjesto da je angažovano učestvovala u izgradnji dobrobiti tog istog naroda, pa makar samo na njegovom prosvjetljavanju. Faktički, u njenoj kritici nedostaje ulaganje sebe u društvo u kom živi. Profesorica Srbljanović nikad nije pokazala ličnim primjerom kako dobrota može da oplemeni i promijeni naše okruženje, pa se ne da shvatiti koji je njen lični kapacitet dobrote i dobronamjernosti i da li ga uopšte ima.
Profesorica Srbljanović je u talijanskom dnevnom listu „La Repubblica“, srpski narod nazvala nesvjesnim jer Miloševića održava na vlasti. U nekim svojim radovima profesorica Srbljanović tvrdi da je shvatila svu trulež Zapada i Amerike, ali nije bila u stanju da shvati aktivnu ulogu Amerike i Zapada u razaranju Srbije jer joj nedostaje i patriotizam kao forma ljubavi prema svojoj državi. To je zapravo najslabija karika u njenom intelektualnom opusu jer je težište patologije ipak pripisala nesvjesnom srpskom narodu. Profesorica Srbljanović se možda ne sjeća vremena kad su se istraživači i tumači društvenih zbivanja zvali angažovani intelektualci, koji su svi do jednog imali izrazitu humanističku notu, i koje smo nazivali „moralne vertikale“ ili „gromade“ jer je takva bila njihova duhovna snaga i njihov uticaj na javnost. Profesoricu Srbljanović akademska zajednica danas smatra apologetom vlasti, mizernim profiterom koji gleda da ušićari koji euro, što je pozicija nedostojna pravog intelektualca.
Zbog Europrajda su duhovite dosjetke preplavile društvene mreže, i među njima ističemo te da su se promijenili nazivi poznatih pripovjetki Laze Lazarevića „ Prvi put s ocem na jutrenje“ u „Prvi put s ocem na prajd“ i umjesto „Sve će to narod pozlatiti“ u „Sve će to narod pomlatiti.“, kao i da je slogan prajda 2022 „da i snaja ima jaja“. Gospodo policajci, narod vam poručuje- Svak je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka. Na Twitteru se pojavila i jedna računica Dragana Vidakovića Mrkog : Ministar finansija zaradi 14000 eura godišnje. Djeci plaća školarinu od 60000 eura. Naravno da vas ne zanima odakle razlika od 46000 eura. Ali tvrdite da će Europrajd uništiti Srbiju.
Kad se rezimira cijela Europrajd situacija, najtužnije je da su dvije poluge vlasti, predsjednik države Aleksandar Vučić i premijerka Vlade Srbije Ana Brnabić, igrali ping-pong utakmicu oko toga hoće li biti Europrajda ili neće. I Brnabićka i Vučić su istovremeno bili pritisnuti različitim zahtjevima za i protiv koji su dolazili sa različitih strana i razotkrili su koliko su oboje ovisni o stranim centrima moći. Premijerka je pobijedila predsjednika sa 1:0, ali to ne mijenja težinu činjenice da su i Brnabićka i Vučić dostojni svakog prezrenja.