Početkom dvadesetog vijeka, Nijemci su obavili sistematizaciju rasne peradi u kojoj su opisali rasu peradi čiji pjetlovi neubičajeno dugo kukuriču, a odgajana je u Bosni i Hercegovini, najviše na području južnog Sarajeva.
“Još za vrijeme Austrougarske primjerci bosanske kokoške su nošeni na zapad i sad ih polako vraćamo nama.”
Bosanski pjevači su perad ponosnog, uspravnog držanja, dosta su divlji i nepovjerljivi.Glavna odlika, kukurikanje pjetlova, koja traje oko 15 sekundi.
Tijelo im je mišićavo, sa snažnim zaobljenim grudima koje nose podignute. Rep je srednje veličine i nošen je podignuto uspravno, te gradi gotovo pravi ugao sa tijelom. Kresta kod bosanskih pjevača može biti prosta ili ružasta. U oba slučaja je srednje razvijena.
Noge su im jake, visoke i obavezno sa primjesama krem boje, ali ne i prejakim tonovima žućkastih nijansi. Tek poneki primjerak ima i svijetlosrebrenasto perje na vratu. Masa pjetla je od 2 do 3 kg, a koka od 1,75 do 2 kg. Jaju su krupna, prosječne mase od 56 grama. Ljuska im je bijela. Godišnja nosivost varira od 80 do 150 jaja.