Bosna i Hercegovina, da, mala zemlja, reći će mnogi, ali zemlja na kojoj su mnogi polomili zube, zube i još ponešto.
Danas, Bosna i Hercegovina nije u situaciji i prilici da svoj položaj i status barem pokuša razrješiti korištenjem domaćih potencijala, ali čini se još teže može da definiše put izlaska iz zapletenih unutrašnjih puteva ali i međunarodnog uticaja. Još od vremena agresije na našu domovinu, krajem prošlog, pa preko samog početka ovog, XXI stoljeća, evo i danas, dvadesettri godine u ovom stoljeću, pokušava se razmrsiti bosanskohercegovački čvor, ponajviše bezuspješno.
Poslušate li političare i vlastodršce, ali upitate li i običan puk, za takvo stanje u ovoj divnoj zemlji krive sve i svakoga. Pa ćete tako čuti teorije o međunarodnoj
uroti, kršćanskoj uroti, islamskoj ekspanziji, globalnim zavjerama raznih vrsta, velikodržavnih projekata, evropske impotentnosti i susjedske prepotentnosti. Ali, priznati će svi, ukoliko nisu direktno povezani, da niko još nije našao način ili put kako da razriješi efikasno barem jedan problem s kojim se ova zemlja suočava.
Ovdje se lome i sukobljavaju Rusija i njeni interesi i pretenzije, sa neodlučnim ciljevima EU, dokazuje se američka premoć, agresija i pretenzije susjeda pokušavaju da se svedu bilo na plemenski sukob, bilo na ispoljavanje prastare etničke mržnje, samo ne da se nazovu pravim imenom, neki su spremni reći i da je ovdje mini rat civilizacija.
Bošnjaci su u političkom djelovanju uvijek prednost davali izgradnji i očuvanju zajedničke države svih naroda u Bosni i Hercegovini, nauštrb posebne, vlastite nacionalne dionice u toj državi.
Bošnjaci su uvijek neupitno davali prednost bosanskom u odnosu na bošnjačko, ili, preciznije rečeno, svaki nacionalni bošnjački politički potez odmjeravali su prema njegovu refleksu na stanje bosanskog političkog okvira. Zato je država Bosna i Hercegovina njihova najveća i vodeća politička vrijednost. Ta činjenica je u bitnome određivala i danas određuje tokove razvoja njihove (naše) nacionalne svijesti.
Bošnjačka politika, onako kako je zagovarana i praktikovana posljednjih par dekada prethodnog i sav period ovog stoljeća, za svoje krucijalno obilježje i sinonim za takvu politiku ima negativno samoodređenje. Bošnjačkoj politici to negativno samoodređenje sadržano je i na način da ona svoje ciljeve određuje ad hoc u reakciji na događaje iz okruženja, a nikako iz potrebe održavanja vlastite biti ili stabilnog sistema vrijednosnih orijentacija etničke grupe jasno identificiranih ciljeva.
Neposjedovanje jasnog političkog programa unutar dosadašnje bošnjačke politike podrazumijeva kao posljedicu sasvim logično, čitavu zbrku, konfuziju i nedostatak ideja oko načina i metoda dostizanja bilo kojeg političkog pa i društvenog cilja,
jer od političkog programa zavise metode političkog rada i djelovanja, sredstva,
snage, pravac, konzistentnost, principijelnost i dinamika realizacije planiranog, ciljanog i zamišljenog.
A mi …