Kada predugo, godinama i decenijama, budeš vođen pogrešnim idejama i ličnim interesima, kada sve to vrijeme doslovno trčiš za utopijama i bježiš od realnosti…
Kada u kontinuitetu ne (g)radiš vlastite i državne institucije, e tada dobiješ debošnjakizaciju onih institucija koje su državne. Ustvari državne samo za tebe, drugi su ih nakaradno prozvali zajedničke, a ti zaluđen utopijom u zaslijepljen čarima vlasti, prešutio.
Oni koji su morali, nisu znali, htjeli ili umjeli u institucijama provoditi bošnjačku kadrovsku politiku, nego su provodili stranačku, podobno-poslušničku, pa su dobili institucije koje rade u korist politika koje ovu državu razgrađuju, jer tamo nisu instalirani zaštitnici državnih i bošnjačkih nego ličnih interesa.
Na medije su instalirali plaćenike bez osjećaja za pripadnost narodu i državi, koji danas svoju naklonost pr(o)edaju antidržavnim politikama.
Nisu htjeli, graditi i braniti vlastitu kulturnu politiku, stidili su se identiteta, izigravali da su ono što nisu, pa im sada drugi nameću svoje kulturne obrasce, dok nakaradne video uratke snimaju na krovovima simbola vjere, kućama Uzvišenog.
Nisu htjeli Bošnjaci i njihovi predstavnici, pričati o kolektivnim i pravima i interesima, bavili su se vlastitim, a u međuvremenu im je centar odlučivanja postepeno, kao dio dugogodišnje agende prešao u strane ambasade.
Sada, kada je kao posljedica svega navedenog i sasvim logično, krenuo strani udar na bošnjačka nacionalna prava, nije bilo i nema bošnjačke političke kritične mase koja bi se mogla suprostaviti, koja ima snagu da to zaustavi ili odbije, jednako onako kako se bošnjački narod nije godinama unazad, nije mogao i ne može mobilizirati, okupiti, očvrsnuti i istrajati na ideji zaštite vlastitih prava.