“Moj otac je kopao u rudniku punih 16 godina, sve dok nisam prešao u Benfiku. Tada sam ga konačno uvjerio da je vreme da prekine sa tim. Bio je lijep osjećaj pozvati ga i reći: ‘Tata, ne moraš više da radiš toliko’.
Kada sam počeo da igram za Rosario Sentral, trebalo mi je pola sata do trening centra. Majka me je svakog dana vozila biciklom. Ali, sa nama je morala da ide i moja mlađa sestra, jer nije imao ko da je čuva. Ja sam sjedeo pozadi, a sestra na dorađenoj strani bicikla kod volana. Tako je bilo i kada je bila zima i kada je bila kiša. Da li ćete mi vjerovati ako vam kažem da je to trajalo punih sedam godina?”
Anhel Di Maria.