Sve se radi suprotno odlukama Ustavnog suda, volji Bošnjaka, a čak i suprotno odlukama vlasti Čapljine. U toku je “označavanje teritorije”.
Koliko je diskriminacija Bošnjaka Čapljine izražena i koliko gradske vlasti ne haju za Ustav, zakone, čak ni vlastite odluke može se vidjeti i na naizgled “banalnom” primjeru obilježavanja kuća, ulica i objekata običnim kućnim brojem.
U Čapljini se to radi suprotno odluci tadašnjeg općinskog vijeća, Odluci o adresaru i presudi Ustavnog suda entiteta F BiH.
Na kuće se, naime, stavljaju pločice sa adresom i brojem, te grbom koji je neustavan i nezakonit jer sadrži isključivo jednonacionalna, hrvatska obilježja.
Bošnjaci Čapljine su na protivzakonite aktivnosti Gradskog vijeća još u junu prošle godine reagirali i peticijom.
“Mi dole potpisani građani i vlasnici stambenih jedinica u naseljenim mjestima Opličići, Domanovići, Lokve, Počitelj, Hotanj, Stanojevići, Višići, Čeljevo i drugih naseljenih mjesta ovom peticijom izražavamo naš stav i protivljenje obilježavanje stambenih jedinica kućnim brojevima.
Naime na tablama sa kućnim brojevima pored naziva mjesta nalazi se i grb Grada Čapljine koji je presudom Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (zbog nacionalnih i vjerskih simbola) proglašen neustavnim.
Također Odluka Općinskog Vijeća Čapljine iz 2016. godine ne propisuje postavljanje grba na pločicu.
Zbog svega navedenog tražimo da se obustavi postavljanje ploča sa kućnim brojem ovakvog izgleda (sa neustavnim grbom grada), nego da se izrade nove pločice sa kućnim brojem kako je propisano Odlukom Opštinskog Vijeća Čapljine.
U protivnom nećemo dozvoliti postavljanje ovakvih pločica na naše objekte”.
Peticiju je u jako kratkom roku potpisalo 1.459 stanovnika i vlasnika objekata na području Čapljine i jasno reklo da ne žele table sa kućnim brojem kakve im trenutna aktuelna vlast postavlja.
Dokument je dostavljen vlastima Grada Čapljina, OHR-u, Vijeću ministara BiH, Vladi Federacije BiH i Vladi kantona HNK.
Ništa se nije desilo.
Bošnjaci Čapljine ogorčeni su.
Osim određenih kantonalnih adresa, teško da se imaju kome obratiti. Kivni su i na Federalnu vladu i premijera Nermina Nikšića koji je – pod protivustavnim obilježjima – sa gradskim vlastima slavio Dan Grada Čapljina – Dan svetog Franje ove godine. Na isti dan zatvoren je i zloglasni koncentracioni logor Dretelj.
“Očito je da su Bošnjaci u Čapljini građani drugog reda, poslije svih omalovažavanja koji doživljavamo i mi i naše institucije i udruženja sa bošnjačkim predznakom ili udruženja u kojim djeluju Bošnjaci.
Još brutalnija stvar jeste da i nakon Odluka Utavnog suda FBiH i Odluke Općinskog Vijeća Čapljina (za koji su glasali i vijećnici HDZ-a), te Odluka o adresaru sa viših nivoa vlasti trenutna vlast u Čapljini (HDZ) na čelu sa gradonačelnikom nezakonito postavlja table sa kućnim brojem na kojim se pored broja i naziva naselja nalazi neustavni Grb grada kojeg je osporen i od Ustavnog suda FBiH apelacijom tadašnjeg premijera gospodina Edhema Bičakčića. Sporni Grb sadrži jednonacionalna obilježja (Hrvatsku šahovnicu), jednovjersko obilježje (Sv. Franju) i kulu koja se predstavlja kao počiteljska kula a oblikom ne podsjeća na istu”, kažu sagovornici Politicki.ba.
Oni ne žele da im se objavljuju imena, zbog straha od odmazde lokalnih silnika.
Prenose nam da su iskoristili sva pravna sredstva koja su im bila na raspolaganju, da su delegacije odlazile i u Sarajevo, da su (iako prilično rijetko) sarajevske delegacije dolazile u Čapljinu, sastajali se u Mostaru… pisali domaćim, ali i strancima.
Ništa!
“Kao da Čapljina nije dio Bosne i Hercegovine.
Kao da mi ne postojimo.
Niko se ne obazire i nas se redovno žrtvuje zbog “viših interesa”, navode sagovornici Politicki.ba.
Prenose nam i da su bošnjački vijećnici GV Čapljina unutar gradskih institucija pokušavali promijeniti i ovu odluku Gradske uprave.
Naišli su na bojkot, osporavanja i salve uvreda.
Izvrijeđao ih je i gradonačelnik Smiljan Vidić, ljekar i čovjek koji se inače voli hvaliti svojim “europejstvom” i “širokim vidicima”.
Osim što su obilježja za kućne brojeve suprotna Ustavu F BiH, ona su jako slična insignijama koje su postavljane na koncentracione logore u kojima je skončalo mnogo Bošnjaka Hercegovine i Čapljine – od Dretelja preko Gabele i Heliodroma do Ljubuškog.
Sada je u Čapljini pat pozicija.
Gradske vlasti ne mare ni za vlastite odluke, nekmoli presude Ustavnog suda i nastavljaju obilježavati teritoriju i objekte koje smatraju svojim, stavljajući na njih jednonacionalna obilježja.
Bošnjaci uzvraćaju ili prekrivanjem tih obilježja, ili farbarnjem spornih dijelova ili – jednostavno – uklanjanjem pločica s kućnim brojem i hrvatskim grbom.
I gledaju u nebo.
To je jedina preostala adresa sa koje se nadaju da bi neka pomoć i satisfakcija nekada mogla doći.