Insan je takav da, koliko god postigne uspjeha na dunjaluku- u imetku, porodici, naobrazbi, poslu, pa čak i u vjeri ( što je sve pohvalno), uvijek želi i može više. Fakulteta, sklopljenih poslova, djece, para, dobrih dijela nikad insanu nije dovoljno. Taman se jedan cilj i želja ostvare, a ono, već se u podsvijesti formira druga. Mnogo puta iz naše skromnosti i edeba kažemo dovoljno nam je, ali makar i neizrečeno – eh da mi je još ovo, postoji. Takva nam je fitra. I dobro je kad se radi o imanskoj nadogradnji, o povećanju dobrih dijela, o onome čime je Gospodar zadovoljan. Uredu je željeti i truditi se, samo je bitno odrediti čemu težimo, zadovoljenju vlastitog nefsa ili zadovoljstvu Milostivog. Trud je oboje, jedno na našu štetu, a drugo, pak, na korist, i dunjalučku i ahiretsku.Eh sad zamislimo Firdevs…Dženet! Kako god ga zamislimo, uvijek bismo mogli još nešto dodati za potpuni ugođaj, jer naša mjerila su ovosvjetske, zemaljske ljepote, pa shodno tome i ukusi su različiti. A Dženet… on će zadovoljiti svačiji, baš svačiji ukus, a toliko smo svi različiti.Nije kao na dunjaluku- eh samo još ovo da dodam i to će biti to, i još ovo, i tako u nedogled. Tamo je sve savršeno, od nas inšallah, pa do svega sto će nas okruživati. Kako god da Džennet zamislimo, e pa nije takav. Ljepši je, cjelovit je, VJEČAN je. Savršen je Gospodar Dženneta koji će učiniti naše duše zadovoljnim da nikada ne požele da ga zamijene nečim drugim. Jer to je perfekcija- ni za dodati, ni oduzeti. Sitni smo mi da bismo to pojmili.Ali, to je vječno savršenstvo! Pa zar ne hrliti tome… a kakve nas tek skrivene nagrade čekaju. Možeš li zamisliti Allahov robe?
“Onima koji budu vjerovali i dobra djela činili – bašče Firdevsa će ugošćenje biti, vječno će u njima boraviti i neće poželjeti da ih nečim drugim zamijene” (Kehf 107-108)