Džamije u Hrvatskoj: U tri se klanja, četiri se još grade

Nova bi džamija, odnosno Islamski centar u Hrvatskoj, trebao niknuti u Dubrovniku, kako je nedavno objavljeno, no do toga je ipak još dalek put, a Dubrovnik i nije jedini grad u Hrvatskoj koji, unatoč brojnoj muslimanskoj zajednici, čeka na islamski centar, prenosi AlJazeera Balkans.

U Hrvatskoj trenutačno postoje tri džamije – ona prva u Gunji u Slavoniji,veliki Islamski centar u Zagrebu te hvaljeni, spektakularni centar u Rijeci, skulpturalna džamija kojoj se često tepa da je najljepša u Europi, čiji je je autor umjetničko-skulpturalnog oblikovanja džamije i minareta proslavljeni Dušan Džamonja.

A na svoje islamske centre trenutačno čekaju – uz Dubrovnik – Pula, Osijek i Sisak. Projekti realizacije u različitim su fazama, a najdalje se otišlo u Sisku, gdje se gradnja Islamskog kulturnog centra već uvelike zahuktala.

Sisak: Islamski centar u izgradnji

Glavni imam medžlisa Islamske zajednice Sisak Alem ef. Crnić kaže da radovi idu po planu – većina armirano-betonskih radova na objektu je napravljena, a nadaju se da bi završetak izgradnje mogao biti iduće godine.

“Što znači da je zgrada Islamskog kulturnog centra pokrivena, sa tri etaže, zatim restoran i kongresna dvorana s edukativnim i društvenim prostorijama, a u sljedećoj fazi, od maja 2019. godine, započinje izgradnja minareta, kao i pokrivanje kupole – središnjeg dijela molitvenog objekta, s čime će se zaokružiti armirano-betonski radovi”, kaže Crnkić.

Svi troškovi do sada su, navodi, uredno podmireni i nije se ušlo u dug, a važan dio financiranja su donacije – centar je, ističe, projekt Islamske zajednice u Hrvatskoj i svih vjernika i ljudi koji žele pridonijeti tom, kako kaže, zajedničkom trajnom dobru, pa donacije stižu iz svih tih izvora.

Grad i Sisačko-Moslavačka županija također su, kaže, sudjelovali s donacijama na početku izgradnje.

Pula: Protest i otpori

Muslimani već generacijama u kontinuitetu naseljavaju područje grada i županije i etablirani su u svim segmentima društvenog života i nije, ističe, zabilježen nijedan primjer nesnošljivosti vrijedan spomena ili pažnje. U skladu s tim, navodi, podrška građana nije samo deklarativna, nego se doprinosi i djelom.

“Nakon Sisačke biskupije, koja je među prvima dala donaciju prigodom svečanosti kamena temeljca, mnogi su sugrađani davali svoje priloge bez obzira na vjeroispovijest. Danas, kao imam, skoro ne prođem gradom a da me prolaznici, poznanici i prijatelji, dobri Siščani i Siščanke, ne priupitaju kada će biti gotov Islamski kulturni centar, kako bi i oni koristili njegove sadržaje, posebno misleći na restoran i druge društvene sadržaje”, zaključuje Crnkić.

No, situacija nije svugdje kao u Sisku. Muslimani u Puli, također, nasušno trebaju veći prostor, odnosno islamski centar.

Ideja izgradnje, kako navodi glavni imam medžlisa Islamske zajednice Pula Esad ef. Jukan, započela je još 2009. godine, a projektna dokumentacija je brzo riješena – raspisan je pozivni natječaj i izabran projekt, koji je izgradila jedna tvrka te je potpisan ugovor o izradi projekta.

Nova komisija nakon pet godina

Pulski muslimani ove godine obilježavaju 50 godina od osnivanja svoje zajednice, pa se nada da bi do kraja godine moglo biti pomaka u smislu lokacije, da bi sljedeće godine pribavili sve dozvole i kamen temeljac položili 2021. godine.

“To su naše želje i realno je moguće učiniti. Međutim, konačna odluka je na gradskim vlastima”, zaključuje Jukan.

I na na drugom kraju Hrvatske, u Osijeku, izgradnja džamije i Islamskog centra dugogodišnja je želja i potreba musliman tog područja, zajednice koja djeluje 90 godina.

Glavni imam Senad ef. Hevešević kaže da se aktivnosti više od 40 godina održavaju u prostoru neadekvatnom i neodgovarajućem zbog starosti i položaja.

Osijek: Čeka se dokumentacija 

Lokacija je, navodi, određena, zemljište otkupljeno i sljedeći koraci su polaganje kamena temeljca i početak izgradnje.

“Nekoliko faktora je utjecalo na djelimično usporavanje procesa: početkom 2018. godine umro je dugogodišnji osječki imam Enes ef. Poljić i bilo je potrebno da se zajednica stabilizira i da se analiziraju nove okolnosti. Utvrđeno je da se prvotni projekt prilagodi realnim potrebama zajednice i da se kvadratura smanji, u dogovoru s arhitektima, istovremeno ne narušavajući arhitektonsko rješenje, koje će, zasigurno, obogatiti grad Osijek i biti na korist svim građanima grada Osijeka i šire okolice” kazao je Hevešević.

Financiranje, kaže, ide u organizaciji Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, u što će biti uključeni lokalni muslimani te potencijalni donatori iz većinski muslimanskih država. Polaganju kamena temeljca nadaju se u proljeće iduće godine, kada očekuju prilagodbu dokumentacije i početak gradnje, a u svemu, navodi, imaju podršku gradskih i županijskih vlasti.

“Ova podrška se dodatno pokazala i na praktičnom primjeru pomoći pri ishođenju dozvola za prvotni projekt, a nadamo se da ćemo istu pomoć imati i pri prilagodbi dokumenata”, zaključuje Hevešević.

Na krajnjem jugu, u Dubrovniku, nedavno je predstavljen idejni projekt te se kreće u njegovu razradu i prikupljanje dokumentacije.

Dubrovnik: Procedura zahtijeva vrijeme

Sekretar Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj i šef kabineta muftije Nermin Botonjić kaže da se radi o zahtjevnom poslu, čija procedura treba vrijeme, pa je teško reći kada će koja faza biti gotova. No, zapreka, ističe, nema.

“Mi smo iskreno zahvalni svim razinama vlasti u Hrvatskoj, što su uvijek razumjeli naše potrebe i što su bili od pomoći kada god bi se javila potreba. Tako je i u Dubrovniku već dugo, jer muslimani su generacijama u Dubrovniku prisutni kao stanovnici grada i imaju svoje mjesto i zasluge u njegovu razvoju, kao i u obrani u Domovinskom ratu. “, kaže Botonjić.

Navodi da se svaki od objekata planira tako kako bi bio energetski što učinkovitiji i smanjio troškove održavanja kroz uporabu obnovljivih izvora energije.

Objekti Islamske zajednice, kaže, postoje u svim većim naseljima i gradovima u Hrvatskoj već dulji niz godina, a eksploatacija je ostavila traga i obično nisu adekvatni za širu društvenu zajednicu, a k tome su mnogi i stari – primjerice, u Sisku i Dubrovniku stariji su od 50 godina, u Puli stariji i od 100 godina, a slično je bilo i sa stanovima u Rijeci.

Nema poruka za prikaz