Dževad Hodžić: Samo ramazan u BiH 30 noći može okupiti po 100 hiljada ljudi

Ramazan je mjesec koji zbližava, povezuje ljude i to se najbolje vidi kroz iftare, ali i džamije, poručio je dr. Dževad Hodžić, direktor Uprave za obrazovanje i nauku Rijaseta Islamske zajednice u BiH i profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu.

“Ramazanske poruke vezane su za najvažnije, temeljne sadržaje samog mjeseca ramazana. To znači da je, prije svega, prva poruka ovogodišnjeg mjeseca ramazana vezana za post, jednu od pet temeljnih islamskih dužnosti koju muslimani izvršavaju u toku mjeseca ramazana. Pa bi, prema tome, ovogodišnja ramazanska poruka u prvom redu bila poziv muslimanima da kroz post pokušaju da se što više duhovno, moralno uzdignu u svom vjerskom životu, da na neki način bar na trenutak zaustave vrijeme ili uspore vrijeme koje ubrzano teče. Poruka je da u mjesecu ramazanu nađu neku vrstu duhovne oaze u koju će se bar privremeno skloniti, u njen hlad i u njen mir u odnosu na buku i trku koju svi svakodnevno živimo u ovom potrošačkom u velikoj mjeri materijaliziranom, bučnom svijetu”, naveo je profesor Hodžić.

Stoga, prva poruka vezana za ramazan bi mogla da se izrazi u jednoj rečenici – ramazan je mjesec posta, a to znači mjesec mira, mjesec u kojem se vrijeme u jednom vertikalnom smislu doživljava kao Božiji dar i koje se, zahvaljujući upravo postu, drukčije doživljava nego vrijeme izvan ramazana.

“I to je doživljaj na jednoj fenomenologijskoj ili zapravo fenomenološkoj ravni. U doslovnom smislu, vrijeme u ramazanu za postača protiče mnogo sporije nego za nekoga ko ne posti ili za nekoga ko je izvan ramazana. Dakle, vrijeme je ono koje u mjesecu ramazanu traje mnogo duže”, naglašava profesor Hodžić.

– Post, dobročinstvo i učenje Kur’ana –

Druga poruka mjeseca ramazana je, kaže profesor Hodžić, vezana za solidarnost, za zbližavanje među ljudima i to se u ramazanu postiže i kroz post.

“Jer, oni koji poste mogu bolje da razumiju one koji su gladni, koji nemaju. I kroz zajedničke iftare i kroz zajedničke teravije i, posebno, kroz izvršavanje jedne druge važne temeljne islamske dužnosti, a to je milosrđe na jednoj strani i na drugoj strani izvršavanje jedne od pet temeljnih islamskih dužnosti, a to je zekatul-fitr. I kroz sadekatul-fitr i kroz zekatul-fitr muslimani razvijaju svoj odnos i produbljuju i učvršćuju svoj odnos prema zajednici, prema Islamskoj zajednici i svoje zajedništvo u zajednici i među muslimanima, ali i u odnosu prema drugim ljudima koji su u nevolji, koji su nam komšije, kojima je potrebna pomoć…”, naglasio je profesor Hodžić.

Navodi da bi treća poruka bila vezana za činjenicu da je ramazan mjesec objave Kur’ana.

“I to u višesturukom smislu mjesec Kur’ana. Prije svega zbog toga ili po tome što je u mjesecu ramazanu počela objava Kur’ana Muhammedu a.s., a to znači u mjesecu ramazanu iz kosmičkih dubina odjeknulo je ono prvo kur’ansko – Ikre koje znači čitaj. Tako je počela objava, tako je počela ta kur’anska rijeka s tim kapljicama ili kapima koje su se onda pretvorile u jednu veliku, moćnu rijeku koja je u duhovnom smislu preplavila i naša brda, bosanska i planine. I u drugom smislu da se u mjesecu ramazanu u tradicionalnom, praktičnom, vjerničkom i vjerskom životu muslimana jako velika pažnja posvećuje učenju Kur’ana u mnogim džematima i džamijama kroz jednu dodatnu, posebnu ramazansku formu, a to je učenje ramazanskih mukabela”, istakao je profesor Hodžić.

Ove godine je u atriju Gazi-husrev begove biblioteke postavljena sjajna izložba koja pokazuje rukom prepisivane džuzeve, a to znači dijelove Kur’ana iz kojih se mukabela, ramazansko učenje Kur’ana, prakticiralo u gradovima kao što su Sarajevo, Travnik, Mostar, Stolac, Konjic, Tuzla u minulim stoljećima.

“Pa bi to bila jedna dobra prilika za sve one koji budu u Sarajevu da posjete tu izložbu i vide na koji način su muslimani sve izražavali svoju ljubav prema objavi Kur’ana, između ostalog, i na taj način da su prepisivali dijelove Kur’ana kao džuzeve iz kojih se učio Kur’an. To bi bile recimo neke tri poruke koje bih u ovoj prilici mogao izdvojiti povodom nastupanja ovogodišnjeg ramazana”, podcrtao je profesor Hodžić.

– Različite dimenzije iftara –

Profesor Hodžić navodi kako nije siguran da bismo mogli kategorički odgovoriti da smo se udaljili od tradicije obilježavanja ramazana.

“Moguće je da u nekoj mjeri imamo u našoj današnjoj, suvremenoj vjerskoj praksi elemente koji se razlikuju od nekih ranijih, uvjetno da kažemo, od tradicionalnih formi sadržaja obilježavanja ramazana. Ali, u cjelini, htio bih prvo da kažem da ni tradicija, pa ni islamska tradicija nije neki završeni proces. Tradicija nije neki statični, nego dinamički pojam i otvoreni proces u kojem se i tradicija uvijek na neki način transformira, kreira, dograđuje, dopunjava, preispituje… U našoj muslimanskoj, ramazanskoj tradiciji mi danas u odnosu na neka ranija vremena imamo neke pojave koje nismo prije imali. Možda bih se mogao složiti s onim što razumijem kao neku implikaciju pitanja da recimo imamo možda malo, odnosno neku vrstu folklorizacije ramazana kroz iftare koji se često organiziraju u nekim javnim restoranskim, hotelskim ili nekim drugim ambijentima”, odgovorio je profesor Hodžić na pitanje jesmo li se u BiH udaljili od tradicionalnog obilježavanja ramazana i u čemu zapravo griješimo.

Naravno, kaže, da su iftari kao važan sadržaj mjeseca ramazana, prije svega, kućni, obiteljski, porodični izraz ili sadržaj islamske, ramazanske tradicije, koji zahtijeva određenu privatnost, intimu, bliskost.

“Imam prijatelja koji kaže, u tom smislu navodim kao ilustraciju, da se ne odaziva na te javne iftare sa obrazloženjem da je on uvijek u djetinjstvu iftario izuvši obuću, pa mu nikako ne priliči da ide na iftar obuven, u obući. Time on ustvari ukazuje na to da možda ti iftari nisu ono što je nekada bilo. Ali, s druge strane, iako iftar ostaje neki potpuno duboko intimni, obiteljski, privatni i prijateljski čin, iftar se dijeli sa komšijama, prijateljima, rodbinom. Ali, u jednom, ipak, intimnom ozračju, i to stoji”, kaže profesor Hodžić.

S druge strane, navodi, trebamo imati razumijevanja da sada u ovom dinamičnom svijetu imamo i poslovne ljude koji poste i koji u nekoj svojoj poslovnoj sferi i relacijama sa drugima žele da nekada tu i tamo organiziraju iftar i u nekom restoranu i javnom prostoru.

“Samo pri tome treba voditi računa da se sačuva neki islamski, da tako kažem, integritet i diginitet i iftara i posta i ramazana. Ali, to je također, jedan legitimni čin organizacije iftara pogotovo kada sada imamo, a možda ranije ije bilo, jer mi smo ranije bili u nekom restriktivnom režimu u kojem javni iftari nisu ni bili mogući. Mi sada imamo često da se javni iftari organiziraju i priređuju za izbjeglice, siromašne, penzionere, socijalno ili materijalno slabije situirane ljude i da ti iftari imaju svoje, rekao bih, upravo ramazansko opravdanje i smisao”, smatra profesor Hodžić.

Iftari u muslimanskoj, ramazanskoj tradiciji, odnosno iftari u muslimanskoj kulturi, navodi profesor Hodžić imaju najmanje dvije na prvi pogled međusobno suprotstavljenje različite dimenzije.

“S jedne strane, iftar je najneposredniji susret postača sa hranom na način na koji je to susret sa božijim blagodatima koji se postač uskratio u toku posta. I onda za vrijeme iftara on izražava svoju zahvalnost Bogu na tim blagodatima koje su mu date i spoznaje duboko i najneposrednije, egzistencijalno tako reći, svoju ulogu kao postač, ali i kao onaj koji se mrsi, iftari, svoju ovisnost o Bogu i božijem stvaranju i božijim blagodatima koje mu daje. I svoju zahvalnost na tim blagodatima. S te strane, iftar ne bi trebao da predstavlja neku raskoš, neko razmetanje, neko pretjerivanje. Jer bi i on s te strane trebao da održava kako bismo uvjetno rekli isposnički karakter, sadržaj, smisao posta i ramazana”, podcrtava profesor Hodžić.

Međutim, s druge strane, naglašava on, u muslimanskoj kulturi iftari su uvijek, ipak, značili i predstavljali izražavanje tog izobilja.

“I to je donekle isto razumljivo i opravdano. Jer, dok postimo, mi se ustežemo od božijih blagodeti. A, jedan od razloga ili smisla posta je i u tome da spoznamo ljepotu tih božijih blagodati. Pa je onda ramazan sa postom i iftarom koliko s jedne strane asketsko iskustvo vjere, s druge strane je to i neko, uvjetno rečeno, u islamskom smislu te riječi hedonističko iskustvo ili estetsko iskustvo ljepote svih tih blagodati. Budući da je tome tako i da se ti iftari često dijele sa prijateljima, da su često u velikom džematu, razumljivo je da se pokazuje ta raskoš. Istovremeno, post i iftar objedinjuju tu skromnost i zahvalnost na božijim blagodatima. S jedne strane je taj asketski odnos, a s druge ta ljepota božijih blagodati koje nam Allah dž.š. dariva”, navodi profesor Hodžić.

Nema poruka za prikaz