Praksa čišćenja dimnjaka pomoću djece, poznata kao “dimnjačarski dječaci” ili “dimnjačarska djeca”, bila je uobičajena u Engleskoj i drugim dijelovima Europe tijekom 18. i 19. stoljeća. Ova praksa je bila vrlo opasna i često je rezultirala ozljedama i smrću djece.
Djeca, obično sirota, napuštena ili kupljena od siromašnih porodica bila su prisiljena raditi kao dimnjačari zbog svoje male veličine, što im je omogućilo da se penju kroz uske dimovodne cijevi kako bi ih očistili. Ova praksa bila je nehuman i izazivala je ozbiljne zdravstvene probleme kod djece, uključujući opekline, respiratorne probleme i ozljede od pada.
Kroz vijekove, svijest o pravima djece i zakonske regulative evoluirale su, što je dovelo do zabrane ove prakse i poboljšanja sigurnosnih standarda za radnike, uključujući i djecu. Danas su dimnjakari obučeni profesionalci koji koriste posebnu opremu i tehnike kako bi sigurno čistili dimnjake, a praksa korištenja djece za tu svrhu smatra se zastarjelom i nezakonitom.