Piše: Jagoda Savić
Najprije da podsjetimo da je Selma Musić djevojčica koja je 12.07.1995 godine nestala u Potočarima nakon masakra u Srebrenici i za koju postoji dokaz da je živa stigla u izbjeglički kamp Ravne kod Kladnja. Dokaz je pronađen kada je 2019 godine tuzlanski fotograf Blicko na svoj Fejsbuk profil postavio još neke fotografije iz svoje arhive a majka na fotografiji prepoznala svoju Selmu.
Dana 07.05.2019 godine Salim Musić, otac Selme Musić, predstavnica Instituta za nestale osobe- područni ured Tuzla i ja smo imali sastanak u MUP-u TK. Tom prilikom smo obavijestili inspektora Nermina Kravića, koji nas je primio, da postoje indicije da je Selma živa. Tada smo ovom inspektoru dali i kopiju sada već čuvene Blickove fotografije. Kasnije su se pojavila dva snimka koja su uradili tadašnji direktor TV Živinice Jasminko Razić i kamerman Nihad Kovačević. Osim tih video snimaka se pojavio i jedan UN vojnik iz švedskog bataljona koji se sjećao djevojčice prepoznatljive po nečemu vrlo karakterističnom, ali nije mogao sa sigurnošću da potvrdi da se zaista radilo o Selmi.
Inspektor MUP-a TK nas je uvjeravao da je MUP TK poduzeo niz istražnih radnji u vezi sa dokumentacijom Doma za nezbrinutu djecu u Tuzli i po školama gdje su u to vrijeme bile smještane izbjeglice iz Potočara.Takođe nam je rekao da je sve istražne radnje poduzimao u dogovoru sa kantonalnom tužiteljicom Almom Džaferović kojoj je bio signiran predmet.
Prošle nedelje se pojavila potreba za jednom istražnom radnjom za čiju realizaciju je potrebna naredba postupajućeg tužioca, pa sam se obratila Kantonalnom tužilaštvu TK da dobijem broj predmeta i ime postupajućeg tužioca radi konsultacije, za slučaj da je u međuvremenu Selmin predmet presigniran nekom drugom tužiocu.
Na moje obraćanje Tužilaštvu TK mi je odgovorio Admir Arnautović, portparol Tužilaštva TK. Admir je napisao : „Poštovana, na osnovu naše prethodne komunikacije i kopije punomoći koju ste poslali sam obavio pretragu u bazi podataka za rad na predmetima u pravosuđu (TCMS). Pretragu eventualnog predmeta koji je evidentiran i formiran u ovom Tužilaštvu sam obavio na osnovu zadatih parametara, odnosno imena koje ste dostavili: Selma Musić ( na koju se odnose događaji koje navodite), te Salim Musić, Alija Musić i Jagoda Savić, kao eventualni podnosioci prijave. Po svim ovim parametrima i licima u ovom Tužilaštvu NIJE FORMIRAN predmet koji se odnosi na navedene događaje.Također, kontaktirao sam tužiteljicu Almu Džaferović koju ste naveli u e-mailu, koja također NEMA SAZNANJA da su je inspektori MUP-a TK kontaktirali u vezi sa ovim događajima.“ Faktički, rezultira da MUP TK prijavu Salima Musića da mu je dijete ipak živo nikada nije prosijedio Tužilaštvu TK. Tužiteljica Džaferović zaslužuje i naše javno izvinjenje jer smo je u našim privatnim razgovorima često apostrofirali kao osobu koja ne radi svoj posao, a sad se ispostavilo da ova tužiteljica nije imala ama baš nikakve odgovornosti za loše rezultate ove „istrage“, iz razloga što ona formalno nije ni postojala.
Malo je reći da sam se nakon ovog mejla osjećala kao da je neko na mene bacio bure ledene vode. Admir Arnautović je napisao činjenice a meni je efekat tuširanja ledenom vodom izazvalo pitanje zašto je inspektor iz krim službe MUP-a TK lagao i mene i oca? Da li je inspektor Kravić postupio samoinicijativno ili po nečijem nalogu? U biti, ostao je nerazjašnjen motiv rečene neistine da su vršene istražne radnje u vezi sa nestankom Selme Musić. Ovaj inspektor je mogao biti preopterećen poslom pa je svaki put kad smo zvali samo htio da nas „skine s telefonske linije“ i odloži neugodu naših telefonskih poziva. To bi bila njegova lična reakcija tzv. profesionalnog sagorjevanja , odnosno prezasićenosti poslom ( „burn out mehanizam“ ). Međutim, osim njegovog ličnog motiva, postoji i opcija da je u pitanju bila smišljena sabotaža istražnih radnji, kako se ne bi ustanovilo gdje je Selma. Ako u Kantonalnom tužilaštvu u Tuzli ne postoji zaprimljena i upisana prijava o Selmi Musić, a očito da ne postoji, logično je zapitati se ko je imao potrebu da sabotira ili zaustavi prijavu uz čiju pomoć se trebala tražiti ova nestala djevojčica. Sve u svemu, ne znamo da li je neprosljeđivanje prijave Salima Musića imalo svog nalogodavca ili nije, i da li je to bio načelnik krim službe, policijski komesar, ministar , predsjednik vlade ili neko još moćniji a iznad svih njih. Ne želim nikom od pomenutih lica da kačim nikakvu optužbu, već samo racionalno razmišljam o svim mogućim opcijama kako se to radi po najboljim standardima policijske struke.
Drugi događaj koji treba otvoreno prikazati je dolazak oca Salima Musića u dječiji dom u Tuzlu. On je tada tražio od tadašnjeg pedagoga-psihologa, Muharemović Amira, da pogleda fotografije domske djece iz 1995 godine, nadajući se da će među djecom koja se igraju pronaći i svoju Selmu. Amir je odbio da Salimu da da pogleda dokumentaciju ! Ovakvi zahtjevi se rješavaju na osnovu Zakona o slobodi pristupa informacijama, pa ukoliko Salim nije imao ovakav pismeni zahtjev koji je trebao predati na pisarnicu, niko mu nije mogao odobriti uvid u fotografije. Međutim, ne treba zaboraviti da Salim živi u Americi i da nije dužan da poznaje naše propise i da bude obaviješten o tome da kod nas postoji Zakon o slobodi pristupa informacijama koji reguliše način na koji nekom dokumenta i fotografije mogu biti dostupni. Ova situacija se mogla riješiti dobronamjernim i detaljnim objašnjenjem da mu taj papir nedostaje, da ga treba napisati i predati na pisarnici. Ljubaznost ništa ne košta, i da je postojala dobra volja , zahtjev se mogao napisati i rukom i predati na pisarnicu.
Osim toga, ne posjedujemo pouzdanu informaciju o tome da li je dom autonoman u donošenju odluke da nekome da domsku foto dokumentaciju na uvid. Za ostalu dokumentaciju sigurno znamo da podliježe Zakonu o zaštiti ličnih podataka i mogu je dobiti samo najbliži krvni srodni srodnici ili neko kome oni daju punomoć da ih zastupa.
I ovo odbijanje da se ocu da na uvid foto dokumentacija bez propratnih uputa kako se ona uopšte može dobiti je na mene djelovala kao da me neko tuširao ledenom vodom.
Nakon toga sam se ja lično 18.05.2022 obratila Domu za nezbrinutu djecu u Tuzli, pozvala se na Zakon o slobodi pristupa informacijama i postavila nekoliko pitanja u vezi sa fotografijama iz 1995 godine , napominjući da imam namjeru podnijeti zahtjev za uvid u njihovu foto dokumentaciju iz tog perioda na koji bih trebala dobiti odgovor do 03.05. 2022 kada trebam doći u Tuzlu. Nekoliko dana nije bilo odgovora, a kad sam nazvala javio se neki uposlenik koji je najprije rekao :
-“Vi ste dopis uputili na ime Sadika Ahmetovića, a on više ne radi ovdje. Zato Vam nismo odgovorili.“ -Pa, ako ažurirate svoju web stranicu onda ćete izbjeći da se dopisi adresiraju na pogrešne osobe. Na vašoj web stranici u rubrici Menadžment piše da vam je Ahmetović još uvijek direktor. Ispravite tu grešku, ostavlja loš utisak.
-Hvala što ste nam to napomenuli, ispravićemo.
Zatim je rekao da prvo treba provjeriti da li Dječiji dom uopšte posjeduje tu dokumentaciju ili ne, da ne bih u Dom dolazila bez potrebe. Pomenuti uposlenik mi se nikada više nije javio ni telefonom ni mejlom. To je bio treći ledeni tuš u vezi sa potragom za nestalom Selmom Musić. A tačno tri nedelje nakon našeg razgovora, još uvijek nije ispravljeno ni ime direktora dječijeg doma na njihovoj web stranici…
Ono što želim da naglasim je da Tužilaštvo TK, jedino ovlašteno da izdaje tužilačke naredbe za provođenje istražnih radnji, do sada nije izvršilo ni jednu radnju provjere činjenica, što nisu ni mogli uraditi kad nisu imali prijavu po kojoj bi postupili. Dom za nezbrinutu djecu u Tuzli je nakon pada Srebrenice primio oko 800 djece koja su se u izbjegličkim kampovima Ravne kod Kladnja i Dubrave kod Tuzle našla bez roditeljske pratnje. Neka od te djece su napustila dom nakon što su se spojili sa svojim porodicama a neka djeca su data na usvajanje. Ovaj dom u Tuzli je do sada bio zaštićen od bilo kakvih temeljnih pretresanja domske dokumentacije, a zna se kako se pretresi vrše. Slovo po slovo, slika po slika, fascikl po fascikl. A onda se postavi pitanje da nije slučajno neki fascikl sklonjen ili uništen? Sa umišljajem ili iz nehata? Na ova pitanja, vezana za relevantne informacije o nestanku Selme Musić punih 27 godina njena porodica nema odgovor. A zadnje tri godine bez odgovora idu na dušu krim službi MUP-a TK.