Piše: Rasim Belko
Pravosuđe u Bosni i Hercegovini treba raspustiti po vertikali. Jer, zahvaljujući reformi vođenoj pod patronatom međunarodne zajednice, ono je postalo najorganiziranija kriminalna organizacija u ovoj državi.
U tom pravosuđu međunarodno pravo, presude i odluke međunarodnih sudova, krivični zakoni i odgovornost prema građanima i pravdi odavno ne postoje. Pravosuđe Bosne i Hercegovine postalo je tako organizacija koja progoni nezaštićene, one koji nemaju dovoljno miliona ili političke moći da izbjegnu progon.
Pravosuđe Bosne i Hercegovine progoni selektivno, a selektori sjede u klupama koje su naslijedili od ratnih zločinaca presuđenih za genocid. Ti selektori odlučili su, uz prećutnu dozvolu međunarodne zajednice, izjednačiti uloge u ratu koji je vođen protiv Bosne i Hercegovine. Istovremeno, preko selektivno odabranih i projektovanih tužilaca, srpska selektorska svita odlučila je da međunarodne presude i odluke ne vrijede. Jer im ne idu u korist.
Ono što su srpski kadrovi uradili kroz pravosuđe, Tužilaštvo, Sud i Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine zasigurno ih smješta među najzaslužnije građane velikosrpskog projekta. I selektorima i probranim pravosudnim kadrovima mora se odati priznanje, uradili su odličan posao za srpsku stvar.
S druge strane bili su bošnjački kadrovi. Selektirani po partijskim sastancima, ‘vađeni’ sa ‘uglednih’ seoskih univerziteta, čije znanje ne prelazi domete daktilografkinje nekog evropskog suda. Riječ je o opasnim neznalicama, neobrazovanim a pohlepnim. Kao takvi su zapravo najpoželjniji realizatorima srpske stvari u pravosuđu. Ne znaju niti žele znati, a vole lovu, od kriminalaca do političara, nisu izbirljivi.
I kada uklopite dobro selektirane srpske i neobrazovane bošnjačke kadrove, dobijete ono što je danas pravosuđe Bosne i Hercegovine. Pravosuđe koje bi trebalo biti jedan od stubova na kojima se gradi demokratska država Bosne i Hercegovine, zapravo je već godinama stub velikosrpskog projekta. I koliko su “krivi” Srbi, duplo više su krivlji Bošnjaci.
I zbog toga je apsolutno jasno da pravosuđe Bosne i Hercegovine treba remont. Potpuni remont, u kojem se rastavlja i obnavlja sve do najsitnijih detalja. U suprotnom, smjer u kojem sada ide je antidržavni, antizakonski, antipravni i antipravedni. Taj put može nas odvesti na neke mnogo opasnije puteve.
Propao je “Inzkov zakon”
Ko se danas sjeća one halabuke i pobune srpskih političara u institucijama Bosne i Hercegovine kada je bivši visoki predstavnik Valentin Inzko nametnuo izmjene Krivičnog zakona BiH i zabranio negiranje genocida i ratnih zločina, te veličanje zločinaca. Znali su ti srpski kadrovi da je to mogući kraj priče o kreatorima entiteta kojim gospodare. I dok su blokirali institucije države, ostavljajući nas tako u zapećku integracija, smišljali su plan kako da onemoguće provođenje Inzkovog nameta.
I uspjeli su, preko tužilaca, uključujući i glavnog Milanka Kajganića, kojeg su sami školovali, srpski kadrovi u nakani da taj Inzkov zakon ostane beskorisno slovo na papiru. Desetine prijava koje su poslije uslijedile, mnoge i protiv najviših rukovodilaca entiteta i iz entiteta Rs na nivou BiH, ostale su samo nada žrtvama da će konačno prestati ponovno ubijanje s elementima političkog genocida.
Kajganić i tužioci koje predstavlja, a koji su opisani iznad u tekstu, doveli su izmjene Krivičnog zakona BiH do stanja kada one više nikome nisu smetnja da ih krši.
INZKOV ZAKON JE PROPAO! A ta činjenica je apsolutni dokaz da je pravosuđe Bosne i Hercegovine zapravo zaglibilo mnogo dublje od drugih institucija ove zemlje na koje su se također namjerili izvođači radova na srpskoj stvari.
I dok se vaga skoro svaka riječ žrtava o entitetu Rs, ne bi li ih se ulovilo kako ga nazivaju ‘genocidnim’ a onda procesuiralo pred apsolutnim srpsko-entitetskim pravosuđem, kadrovi Milorada Dodika u državnom Tužilaštvu savršeno koordinišu progon onih koji su branili i odbranili Bosnu i Hercegovinu u okvirima međunarodno priznatih granica. Tu je sve jasno i pored odluka Haga. Jasno je i da od procesuiranja takozvane A liste neće biti ništa. Jer to je svojevrsna top lista zločinaca, a na njoj dominiraju “srpski junaci”. A ne mogu srpski igrači procesuirati “srpske junake”. Bošnjačka pravna nedonoščad usljed svoje nepismenosti i nezainteresovanosti nisu ni spremna ući u tu borbu!
Kao što bošnjačka politika nije u stanju ući u borbu protiv ministara pravde i drugih kadrova koji ono malo osuđenih ili optuženih srpskih zločinaca spašavaju prebacivanjem u Srbiju. Zato se usuđujem konstatovati da je i PROCESUIRANJE A LISTE PROPALO! A to je već pitanje i odnosa prema Hagu, zbog čega bismo također mogli trpiti posljedice.
Federalne policijsko – pravosudne ikebane
Kako već rekoh, u Rs svako policijsko – pravosudno uho osluškuje hoće li neko reći genocidna tvorevina, pa da ga se procesuira. U Federaciji, tom nakaradno kreiranom sistemu, nikog ni za šta nije briga. U toj Federaciji BiH i drogu pronalaze sretno, kada zaluta, a rijetko namjerno i planski. Teško je onda očekivati da pronalaze volje i znanja da čitaju zakone i u njima pronalaze odredbe po kojima bi i sami mogli procesuirati negiranje genocida, ratnih zločina ili veličanje ratnih zločinaca.
To su im jučer imputirala i udruženja žrtava i svjedoka genocida, citirajući odredbe člana 163 Krivičnog zakona FBiH. Međutim, iskustva svih postratnih decenija daju naznaku da je teško očekivati da učmalost entitetskog pravosudnog aparata bude razbijena pa i vapajima majki koje još traže sinove po masovnim grobnicama, dok sljedbenici zločinačke politike negiraju da su im sinovi ubijeni uprkos činjenici da je međunarodni sud presudio to ubijanje i presudama ga okarakterisao kao genocid.
Zato bi cilj svih budućih procesa oko pravosuđa morao biti njegov remont, koji bi obavezno uključivao strožije norme za ulazak i još strožije za nedjelovanje ili djelovanje suprotno zakonima.
Put kojim sada ide bosanskohercegovačko pravosuđe je put zločina nad pravom i pravdom, a posljedice takvog puta su nezamislivo opasne!
patria.ba