Ivo Andrić: “Mene također ova sredina smrada, loja, lenosti i pokvarenosti poklonika arapskog varalice guši, pa sam više u Beogradu nego u Bosni.’’
Dolaskom društvenih mreža nobelovac-islamofob i još uz to nacista Ivo Andrić. postao je jako popularan kod Bošnjaka. Kojem god od njih skreneš pažnju da slavi lika koji ga je ocrnio u knjigama za vijeke vijekova, on veli – ali je dobar pisac i nobelovac, zato ga volim.
Dakle, da je ratna zločinka Biljana Plavšić, dobila Nobelovu nagradu za biologiju, ona bi za nas bila poštovana nobelovka, ne bi bila islamofob i ratna zločinka?!
U isto vrijeme Bošnjaci su prihvatili da se Mustafa Busuladžić proglasi nacistom, zbog jednog pisma o lošem položaju muslimana na Kavkazu. Njega su komunisti zbog tog pisma osudili na smrt i ne zna mu se za grob ni dan danas. Nikakvog drugog kontakta ili veze s nacistima nije imao.
Komunisti su kasnije u borbi sa Informbiroom i Satljinom koristili to pismo kao dokazni materijal, da ne treba sarađivati sa Staljinom, ali Bošnjacima i dan danas možeš dati ime ulice ili škole po Ivi Andriću, ali će se prvi pobuniti ako neka škola nosi ime Mustafe Busladžića.
Travničke hronike i ćuprije
Poznato je da Andrićeva djela obiluju opisima u kojima su, kako to on piše, Turci podložni mitu i drugim prevarama. U disertaciji Andrić ide čak i dalje ispoljavajući klasični šovinizam prema turskoj rasi. “Podmitljivost koju su, kako izgleda, Turci kao porok svoje rase ispoljili već pri prvoj pojavi, vremenom se, tokom opadanja njihove moći, sve više povećavala, šireći svoj štetan i razoran uticaj u zemlji.”
“U vezirovoj pratnji redovno se pod najrazličitijim titulama nalazilo mnoštvo činovnika i sluga koji su živjeli jedino od podmićivanja i globa. Ni upravni, ni sudski činovnici (mesilimi i kadije) nisu primali stalnu platu, već su naprotiv, morali znatne sume da plate kako bi došli do svog položaja; od globa i odmita, međutim, oni su podmirivali sve izdatke za životne potrebe i uz to nastojali da izvuku i ono što su platili za svoj položaj.
Narodna tradicija još i danas u bezbroj anegdota i poslovica daje sliku tadašnjih prilika i pravnog položaja raje: ‘Krivo ne smijem od Boga, a pravo od bega.’ ‘Teško je biti kadija, a med i maslo će sami doći.’ ‘Teško Bosni dok je u njoj kadija!”’
Na kraju navodimo Andrićevo mišljenje o bosanskim muslimanima koje portretira kao konzervativne ekstreme koji su u ekstremizmu prevazišli čak i turske namjesnike u Bosni. “Možda više nego pritisak, korupcija i javašluk turskih vlasti, kulturno uzdizanje raje sprečavali su netrpeljivost i neobično konzervativan duh domaćeg muslimanskog elementa
Šta je Ivo Andrić mislio o nacizmu?
Hitler je Ivu Andrića primio na predaju agremana deset dana nakon dolaska u Berlin, u aprilu1939. godine, a Andrić je u nastupnome govoru odao priznanje „Vašoj Ekscelenciji… koja s toliko uspjeha i dostojanstva stoji na čelu Velikog njemačkog Reicha“.
U izvještaju šefa njemačkoga poslanstva u Beogradu, von Heerena, upućenom u Berlin početkom marta 1939. godine, o Ivi Andriću se navodi: „Andrić je za vrijeme svog dugog djelovanja u Ministarstvu vanjskih poslova, uvijek održavao vrlo prisne odnose s poslanstvom Njemačke i u svim pregovorima pokazivao je temeljito razumijevanje zahtjeva i interesa njemačke politike.
Svrha njegovog upućivanja u Berlin je da se pokaže koliko se velika važnost pridaje mjestu predstavnika u Berlinu i kako postoji snažna želja da se naglasi kontinuitet sadašnje politike prema Njemačkoj. Andrić je dobio odlikovanje Grosskreuz nakon posjete ministra vanjskih poslova Neuratha Beogradu.
Ja mogu jedino najtoplije zagovarati da mu se prihvati imenovanje“, zaključuje preporuku njemački poslanik u Beogradu upućenu njemačkom ministru vanjskih poslova Ribentroppu, koji o tome obavještava Hitlera, te Andrić ubrzo dobiva agréman njemačke strane.
Na kraju, ratni zločinac Milan Lukić je koristio citate iz knjiga Ive Andrića u Hagu, kako bi opravdao svoje najmonstruoznije zločine. Ne bi li ovo trebao biti jasan znak da je Ivo Andrić ideolog mržnje prema muslimanima i inspirator zločina?
Veze s nacistima Ive Andrića su bile jako bliske i prisne!