Između dva svjetska rata, u stolačkim kafanama često je svirao slijepi harmonikaš iz Mostara Mustafa Muja Karalija. Muja je uz harmoniku znao i zapjevati. Obično je dolazio u Poplašiće, u posjetu tetki Nazi Ajanić, kod koje je znao boraviti i po par mjeseci, posebno u ljeto. Za Mujom je uvijek bila jagma gdje će da svira i pjeva. Najčešće je svirao u kafani Avdage Turkovića, uz cestu podno Poplašića. Iza kafane se nalazila bašta u kojoj se sjedilo u proljeće i ljeto.
Muju je poznavao i knjževnik Hamza Humo, kojega sam 1958. upoznao u Sarajevu. Studirajući muziku na Višoj pedagoškoj školi, posjećivao sam časove klavira kod njegove supruge Anke, u to vrijeme poznate sarajevske pijanistice. Jednom prilikom Hamza mi je pričao da je u mladosti često posjećivao Stolac, dolazeći na ašikovanje jednoj stolačkoj djevojci, kojoj je posvetio i nekoliko svojih pjesama.
/Ahmet Turković, 2003./