“Izvinite, Srbi u Prijedoru, što sam lijepio zastavu Bosne i Hercegovine na prikolicu. Neću nikad više i poštujem Republiku Srpsku i Milorada Dodika.”
Ovo su riječi koje lede krv u žilama. Pogotovo u kontekstu u kojem su izgovorene. A kontekst je bitan jer jedan nasilnik, srpski nacionalista, prijeti u Prijedoru Bošnjaku Azrinu Hodžiću. I to zašto? Pa zato što je Hodžić, pazite sad, na ceradi svog kamiona imao naljepnicu zakonskog i jedinog zvaničnog grba Bosne i Hercegovine.
Svako koga ovo čudi ili nije odavde ili je naivan za sve pare svijeta.
Nasilnik je Renato Marjanović iz istog tog Prijedora i on je u ponedjeljak maltretirao i vrijeđao sugrađanina Azrina Hodžića. Videozapis je sam postavio na društvenu mrežu Fejsbuk i svima je dostupan.
Nije nužno komentarisati sam zapis osim nekiliko crtica o patološkoj nacionalističkoj mržnji polučenoj u zlostavljanju drugih i drugačijih. Pogledajte, pa sami prosudite.
No, ima tu nešto drugo. Sablasna rečenica sa početka teksta više odgovara prijedorskom ratnom periodu, kada je grad doživio potpuno etničko čišćenje, urbicid i elitocid, kada je porodio Omarsku, Keraterm i, na koncu, Tomašicu, najveću masovnu grobnicu nakon Drugog svjetskog rata u Evropi.
Zbogom, Bosno, odoh ja u Prijedor
Kako god, poruka kojom napadač naređuje žrtvi Bošnjaku da se izvini što je na svoj kamion nalijepio zastavu svoje zemlje, zastavu Bosne i Hercegovine, tako je prepoznatljiva, tako današnja. A kraj poruke i ime Milorada Dodika pojašnjava sve.
Entitet Republika Srpska živi svoju 1992. godinu potpuno legalno, zakonski i pravno utemeljenu u Ustavu Bosne i Hercegovine. Neometano i vulgarno.
Entitet u kojem ratni zločinci vise sa plakata kao heroji, u kojem majice sa likom Karadžića, Mladića i četničkih vojvoda možete da kupite u svakom selu bitno je određen kao mjesto u kojem nema života za druge i drugačije. A svako ko poštuje ustavnopravni poredak države Bosne i Hercegovine nema šta da traži u Republici Srpskoj.
A zašto je to tako? Zato što države Bosne i Hercegovine nema koliko ni crno ispod nokta na teritoriji Republike Srpske. Jer, da je ima, ne bi RS mogao zakonski da pravi od sebe zilotsku džamahiriju koja negira srebrenički genocid, koja se sprda sa zločinima nad Bošnjacima od Markala do Tuzlanske kapije i koja sasvim legalno postrojava trupe fašističkih četničkih odreda.
Huligan koji je samo radio po uputstvu srpske politike
Ako samo pogledate, npr., dnevnik RTRS-a i ostalih mejnstrim medija u Republici Srpskoj, shvatićete da je ovaj nesrećni nacionalista Marjanović zapravo heroj u očima republikosrbijanaca jer u nakaradnoj politici u kojoj su zločinci heroji poput Mladića, on radi samo ono što se od njega i njemu sličnih očekuje: da brani RS i prazni je od zvanične države Bosne i Hercegovine. Pa je Bosna i Hercegovina valjda jedina zemlja na svijetu u kojoj je po život opasno nositi njena obilježja.
A još je sramotnije što ta ista država ne čini ništa kako bi se ljudi, povratnici osjećali makar uncu sigurnije. I zar stvarno mislite da će bilo koji bosanskohercegovački patriota, a koji živi u Prijedoru, poslije ovoga isticati bilo koje od obilježja Bosne i Hercegovine? Šteta je počinjena, ali, još više, poslata je poruka nesrpskom stanovništvu šta, kako, kada i gdje smiju da čine u svojoj zemlji.
To što nijednom četniku nije nedostajala ni dlaka sa brade dok je paradirao sa kokardom po Višegradu dok je u isto vrijeme ovaj čovjek Azrin Hodžić pretučen i ponižen u Prijedoru, bolje od bilo kojeg snimka, bilo koje fotografije govori u kakvoj tačno kreaturi od države mi živimo. A to nije država nego smijurija u kojoj naconalisti rade doslovno šta im se ćefne.
Treba nam se desiti država
I onda je u nakaradnoj logici u entitetu u kojem se četnici sasvim normalno i legalno postrojavaju potpuno očekivano da neka budala u Prijedoru davi čovjeka koji ima državnu zastavu zemlje u kojoj živi.
Šta još treba da se desi, pa da država reaguje?
Najjednostavnije, treba da se desi država. Ovakvi potezi su ne samo nacionalistički izliv ludila u glavu, ovo je atak i na pojedinca i na državne simbole. Ako to država, preciznije, njeni predstavnici ne prepoznaju, trebali bi se povući sa svih pozicija. Ipak, od tolikih licemjera, koji dijele bijeli hljeb sa Dodikom, a čiji je režim direktni ideološki otac ovog nesrećnika, ne treba ništa posebno očekivati.
Ne zaboravite, za Bakira Izetbegovića postrojavanje četnika nije neki problem da bi sarađivao sa Dodikom. Zar mislite da će ga zlostavljanje jednog Bošnjaka negdje u Prijedoru priječiti u koaliranju sa njim? Dabome da neće.
Pa su tako i Prijedor i Prijedorčani prepušteni sami sebi i srpskim nacionalistima svakojakog kova, koji se iživljavaju nad narodom.
Kad je normalna zastava normalne zemlje uvreda
I zaista, zaista u ovom entitetu, izraslom na veličanju genocida i zločina, normalna zastava normalne zemlje je uvreda. A zarad te uvrede svi normalni moraju valjda da se izvine, računajući i Azrina Hodžića. Kao što su povratnici skrušeno, zarad bezbjednosti, prihvatli nesrpski entitet koji se sprda sa kostima njihovih najmilijih, eto tako je i ovaj čovjek sa svojim kamionom, morao da dura i izvinjava se osobi koja šta radi – sprovodi striktne direktive sa Dodikovih medijskih servisa.
Ništa manje i ništa više.
I ako država ne reaguje, opet iznova zločinac će biti heroj, a žrtva tek broj.
Hoćemo li svi zajedno da se izvinjavamo Dodikovom režimu što živimo u Bosni i Hercegovini? A Dodik i njegove kabadahije nikome se nikada ne izvinjavaju. Jer ne snose bilo kakve posljedice. Nikada do sada.
Još jednom, izvinite, Srbi u Prijedoru, što su svi ostali još tu i što su još živi, a Srbi će vam oprostiti što su vas ubijali.
(Dragan Bursać, AlJazeera Balkans)