Iako se uglavnom slavi u Sjedinjenim Američkim Državama 31. oktobar – Noć vještica, polako postaje značajan datum i na našim prostorima, ali većina ne zna porijeklo praznika i šta zapravo znači.
Tada se naravno nisu tako zvale, ali prve Noći veštica organizovali su Kelti koji su, nastanjeni na prostorima današnje Irske, 1. novembra slavili Novu godinu. Noć prije, Kelti su proslavljali “Samhain” – vrijeme kada mrtvi napuštaju svoje grobove i posjećuju svoje nekadašnje domove.
Živi, prestrašeni mogućnošću susreta sa mrtvima, šarali su lica, navlačili strašne maske, uglavnom od životinjskih glava i kože, kako bi duhove odbili od svojih domova. Keltski sveštenici bi te noći pravili ogromne lomače oko kojih su se okupljali seljani i prinosili žrtve paganskim božanstvima.
Dolaskom Rimljana, “noć kada ustaju mrtvi” nastavlja da postoji u promijenjenom vjerovanju – istog datuma kao i stari Kelti, ovaj narod je obilježavao noć kada bog tame ubija boga svjetla i boginju prirode odvodi u podzemlje gdje će ona preko zime mirovati i brinuti o dušama mrtvih.
Stari Rimljani su na pragovima svojih kuća ostavljali hranu i izdubljene repe u koje su stavljali upaljene svijeće kako bi grešne duše uplašili, a dobrima pomogli da pronađu put do kuće.
Običaju ni crkva nije mogla ništa
Običaj je ostao toliko ukorijenjen u svijesti naroda da ni kršćanstvo nije uspjelo da ga iskorijeni. Umjesto da ga zabrani, crkva je praznik prilagodila, pa je posljednji dan oktobra postao početak trodnevnog praznika posvećenog sjećanju na mrtve – svece, mučenike, kao i sve preminule vjernike. Tako je nastao praznik Svih svetih, a noć paganskih bogova postala je Noć svih svetih.