U Švedskoj je kršćanski terorista, Rikard Anderson (Johan Simon), ubio jedanaest ljudi u školi za odrasle. Pobio je ljude koji su težili da nauče jezik, da se prikvalifikuju i rade nešto, što teroristi nije pošlo za rukom u njegovih 35. godina života.
Anderson je probrao svoje žrtve prema porijeklu i vjeri, ali desničari koji su na vlasti u Švedskoj ne vide u tome ideološki motiv, pa zato vele nisu djelo nazvali terorističkim činom.
Policija je odmah u startu, prije bilo kakve istrage “utvrdila” to isto, pa tako dala zeleno svjetlo da neki novi Anderson krene u kupovinu municije i pažljivo bira mete.
Mediji u Švedskoj su napisali toliko tužnih priča o životu Rikarda Andersona, koji “nikako nije uspio naći zanimanje i posao”, o njegovom “teškom” djetinjstvu i izolaciji od društva, tako da su čitaoci i gledaoci više ovih dana žalili ubicu nego žrtve. Bio je vele toliko nesretan da je sebi predio ime koje je imao po rođenju, Johan Simon. Ne vele da je s tim krio kriminalnu prošlost.
Mediji iz ostatka svijeta su samo prepisali, a kod nas na Balkanu još dodali detalja koje traže mase žede muslimanske krvi, pa su ti migranti postali “krivi” što su se u toj školi pripremali da budu korisni članovi društva i da budu sve ono što kršćanski terorista nije bio.
Niko na cijelom dunjaluku ne analizira narativ, koji je doveo do toga da ubica za svoje neuspjehe i oduzimanje prava da živi od socijalne pomoći zato krivi migrante, koje vlasti u svim zemljama svijeta označavaju kao “kriminalne grupe” i tako svima crtaju mete na čelu.
Desničarski premijer Ulf Kristansen pokupi je mnogo političkih poena što je došao na lice mjesta i lijući krokodilske suze za mrtvima rekao: “Mi stojimo uz vas i cijela Švedska tuguje s vama”, iako je glavni krivac za njihovu smrt.
Njegova stranka decenijama dobiva političke mandate upravo na priči da migranti ne bi trebali biti u Švedskoj i da su krivi za sve nedaće Šveđana. Koga briga za to što više od pola uslužnih djelatnosti u Švedskoj neće niko da radi osim njih i što bi život doslovno stao, kad bi svi koji imaju migrantsko porijeklo dobili otkaz.
Migranti su do trideset i pet godina plaćali porez da ubica ne bi trebao raditi ništa i kako bi u miru planirao njihovo ubistvo uz podršku vlasti, koja na kraju ne vidi u tome ideološki motiv.
Zamislite da je ubica bio musliman i da je svoje žrtve birao prema boji kože i vjeri, koliko bi se iko bavio njegovim nesretnim djetinjstvom? Da li bi bio na svijetu ijedan medij koji ga ne bi odmah u startu proglaso teroristom i to islamskim?
Sjetimo se nedavnog ubistva u Bosanskoj Krupi, gdje je dječak od nepunih 15 godina napao nožem dva policajca i jednog smrtno ranio. Njega je glavna tužiteljica USK tretirala kao “islamskog teroristu”, pritvorila i neke ljude koji su ga navodno inspirisali na zlodjelo, koje je morala odmah osloboditi.
Dijete je osuđeno na neki zatvor za djecu, nije dokazana nikakva veza dječaka ubice s terorizmom, ali je svim muslimanim obješeno zvono terorizma od strane tužiteljice Merime Mešanović, koja bi po imenu i prezimenu trebala biti muslimanka.
Šta onda da očekujemo od drugih?
P.S. Kršćanski terorista je ubio kršćanina iz Sirije, Salima Iskefa, jer je mislio da se radi o muslimanu po boji kože i porijeklu.
Mi cemo jaukati i kritizirati PRAVDU, sve dok ne postanemo jaki, onda necemo vise biti teroristi vec ubojiti.