Na Spomen obilježju u Poljanima kod Kraljeve Sutjeske danas je obilježena 31. godišnjica svirepog ubistva sedmero civila koji su mučeni, ubijeni, a potom spaljeni u šumi Klašnica, između Poljana i Kraljeve Sutjeske. Na zvjerski način su ubijeni Meho Jusić, Nedžad Kadrić, Rifet Mehak, Latif Mehmedović, Mehmedalija, Safet i Fehim Topalović. Zločin je počinjen nad sedmero nenaoružanih i potpuno nedužnih lica od kojih su trojica bila u dobu starosti.
Ustanovljeno je da su pomenuta lica odvedena od svojih kuća u selu Poljani 9. juna 1993. godine od strane pripadnika Vojne policije HVO-a Kakanj, osim Latifa Mehmedovića koji je zatečen na cesti u blizini Kraljeve Sutjeske i odveden od strane pripadnika HVO-a. Ova lica su bila zatočena u područnoj školi u Poljanima gdje su maltretirana i zvjerski mučena, da bi potom bila spaljena. Tijela su pronađena u masovnoj grobnici, u šumi Klašnica u blizini Poljana. Stručnom analizom i pregledom leševa utvrđeno je da su 4 tijela izmasakrirana i nagorjela, a tri u potpunosti spaljena. Očevici iskopavanja masovne grobnice u šumi Klašnica naprosto su se razbježali pred prizorom kakav nije zapamćen na kakanjskom tlu.
“9. juni je jedan od najtužnijih dana u historiji Kaknja. Sve do 9. juna 1993.godine u kolektivnoj svijesti ovdašnjeg naroda najbolniji i najtužniji događaj bio je rudarska nesreća koja se 1965.godine dogodila u jami Orasi. Ova i druge rudarske nesreće desetljećima su u ovaj kraj donosile tugu. Surovost prirode decenijama je u našem kraju bila krivac u kojeg se upiralo prstom kada su se dešavala rudarske nesreće. Nikada se nije ni pomišljalo da bi mogao doći dan velike tragedije u kojoj će krivac umjesto surovosti prirode biti čovjek ako ga čovjekom uopće možemo zvati.
Međutim, buđenje strašnih zločinačkih velikodržavnih politika koje u osnovi imaju isključivost i mržnju prema etnički drugom i drugačijem pokazali su da su mogući i najstrašniji zločini.
Ovovremenim generacijama život je donio zaista teške izazove. Doživjeli smo strašne nasrtaje na naš nacionalni, vjerski i domovinski identitet, doživjeli monstruozne zločine, naše rane su duboke i bolne.
Bez obzira na sve mi ne posustajemo, već nastavljamo savladavati iskušenja.
Odbranili smo se od agresora, sačuvali Bosnu i Hercegovinu i opstali na ovim prostorima.
Danas u doba mira mi se suočavamo sa još jednim izazovom koji se naziva imenom kultura sjećanja.
Smatram da mi u Kaknju na adekvatan i prikladan način gradimo i njegujemo kulturu sjećanja.
Sve događaje iz naše bliže i dalje prošlosti obilježavamo na dostojanstven način.
Mi danas na ovom mjestu još jednom prizivamo pravdu.
Mi tražimo da se kazne zločinci. To je naša ljudska obaveza i nećemo se umoriti u tome.
Mi znamo da na ovom prolaznom svijetu nema apsolutne pravde. I kada se procesuiraju zločinci ne postoji adekvatna kazna za ovakve razmjere zločina.
Apsolutna pravda postoji na budućem svijetu i to je nama, ljudima koji vjeruju, utjeha i nada.
Zato danas na ovom mjestu porodicama žrtava zločina koji se dogodio u Poljanima i svim ljudima koji danas osjećaju bol u duši upućujem izraze suosjećanja i ohrabrenja.
Uz traženje pravde, mi ustrajno i nepokolebljivo gradimo mir, suživot i toleranciju, sa nadom da se zlo nikada više nikome neće dogoditi”, rekao je načelnik Općine Kakanj Mirnes Bajtarević.