Ko ne cijeni sebe, ni drugi ga neće cijeniti. I takav je poput goveda ma farmi, bez čista poimanja otkuda tu, ko mu je družba niti kakva ga sudbina čeka.
Kultura sjećanja i izgradnja identiteta. Ko ne njeguje sjećanja na prošlost, ko se ne sjeća i ne pamti kako vedra vremena tako i teška bremena, nepismena je marva koja samo svoj red na eutanaziju čeka.
Mi Bošnjaci ne da imamo pravo nego moramo našu omladinu i našu djecu, doslovno sve one generacije koje dolaze iza nas podučiti historiji. Obaveza nam je stalno sebe i njih sjećati i stalno ih podsjećati na historiju našeg naroda i naše domovine.
Naša je obaveza da kod naše omladine, svih onih koji dolaze poslije nas, da izgradimo nacionalnu svijest. Moramo da im u periodu stasavanja usadimo dvije stvari, ponos na porijeklo i identitet i ljubav prema vjeri i domovini.
Obaveza nam je da odgajamo patriotski nastrojene i samosvjesne generacije. Ponosne i gorde, pune empatije spram potreba drugih, ali i da ih osnažimo do te mjere da ne ovise oni niti njihov opstanak o pomoći drugih.
Moramo naše mlade, našu djecu, generacije koje stasavaju i koje tek dolaze, naučiti da ni pred kim nikada ne poginju glavu i povijaju kičmu. Da budu svjesni da uzdignute glave mogu hodati samo ukoliko znaju ko su, ukoliko su svjesni svoga identiteta i ukoliko su na isti ponosni.
Čuvajmo našu domovinu, gradimo i njegujmo kulturu sjećanja, i nikada ne zaboravimo svu golgotu koju je prošao ovaj narod, ne zaboravimo žrtvu koju je ovaj podnio i trpio, samo iz razloga jer se nije želio prikloniti, poklenknuti i asimilirati.
Učimo nove generacije da vole ovu zemlju, da vole svoj narod, da čuvaju sjećanja na časnu prošlost prethodnih generacija, i da poštuju teret i žrtvu koji su iznijeli.
Poštujmo svakoga, uvažavajmo i cijenimo druge, poštujmo svačije pravo i ne činimo nikome nepravdu, ali budimo ponosni na ono ko smo i što smo, svjesni i ponosni na svoje proijeklo, kulturu, tradiciju i identitet.