Još jednom se historija ponavlja i još jednom je jednako zapanjujuće kako se desilo da se narativ prokomunističkih i šatro ljevičarskih stranaka savršeno poklopio sa narativom otvorenih fašista i neprijatelja ove zemlje. Svi oni su zanemarili svoje programe, ideje ili priliku da ponude ikakvo progresivno rješenje te sve svoje kapacitete usmjerili na rušenje SDA i, kako to oni podrazumijevaju, svaku poveznicu sa sinonimom Bošnjaštva.
Kao što je Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću za cjelokupnu situaciju u državi jedini krivac SDA, tako je isto i Nerminu Nikšiću, Fahrudinu Radončiću, Elmedinu Konakoviću, Predragu Kojoviću i ostalima. I kad nestane SDA, kao ovi će se lahko dogovoriti.
Da se razumijemo, uopšte nije bitna SDA kao stranka već onaj potencijal koji se krije iza te ideje. Sutra to može biti bilo koja druga stranka koja pokaže državničku sposobnost da grupiše široke mase Bošnjaka i ona će biti na istom udaru.
Kao stranka, SDA je vodila katastrofalnu kadrovsku politiku godinama i Bakir Izetbegović nije najsposobniji političar. Da je bilo više pameti ili iskrenosti davno bi se povukao i prepustio vodstvo nekome sposobnijem kojih je bilo zaista mnogo.
Ali, zar zaista mislite da bi tada ti medijski propagandni nasrtaji nestali? Ili da su drugi politički akteri bolji pa da budu u poziciji da sa ovolikim osjećajem nadmoći kritikuju bilo koga? Imamo primjer u Turskoj, koja je je nakon 50-godišnjeg mrcvarenja pod komunističkom vlašću konačno prodisala i pod vodstvom AK partije postala preporođena zemlja koja je regionalna supersila i svjetski važan akter. Ipak, opozicione prokomunističke snage samo jače i brutalnije nastoje da je sruše.
Ili naš primjer u liku Željka Komšića. Dok nije nastupio državnički kad treba i prepoznavao kad je bitnija država od stranačkih prepucavanja, bio je dobar svima. Tih nekoliko zajedničkih državničkih nastupa sa SDA-om je dovelo do toga da je čak i više napadan od Bakira Izetbegovića i to od onih kojima po ideološkom svjetonazoru Željko Komšić pripada. Tu bi se trebala razotkriti sva iluzija i laž koju tzv. ljevičarske opozicione partije (koje su ustvari uvijek u nekom vidu vlasti) igraju.
Znači, u pitanju je samo ideološki rat i mržnja. To bi morali stalno imati na umu ako nećemo da budemo izmanipulisani.
Ono za što se optužuje SDA, sve stranke i svi pojedinci koji optužuju su već imali priliku da poprave ali nisu. I nastavljaju licemjerno politikom cinizma gdje je bitno uporno ponavljati mantru prazne demagogije koja bi nakon određenog vremena ponavljanja postala prihvaćena u javnosti.
Ako smo navikli na zaista nevjerovatno ispiranje mozga u entitetu RS-a i činjenicom da tamošnja populacija vjeruje u neovisnost i valjanost javnih servisa RTRS-a ili BN-a, onda smo ipak malo zateknuti iznenadnim nicanjem desetine portala finansiranim od HDZ-a tik uoči planirane hajke oko Izbornog zakona. Naravno, Bljesak.info, Dnevno.ba, Posko.info, Kamenjar.com, Abcportal.info, Centrala.ba i drugi su preko noći počeli sa takvim izljevima mrziteljskih proustaških narativa protiv Bošnjaka, da su srpske ekskluzive o „bacanju srpske nejači lavovima u Pionirskoj dolini“ zapravo simpatične.
Mediji u Sarajevu su direktno ili indirektno pod potpunom kontrolom stranih ambasada. I strane ambasade su, iz njima poznatih razloga, odlučile da forsiraju stranke okupljene oko tzv Trojke što povlači za sobom i kontrolu nad javnim servisima. To objašnjava činjenicu da su uoči protesta ispred OHR-a u Sarajevu, novinari vodećih sarajevskih medija pozvani u američku ambasadu sa jasnim instrukcijama i pokojom latentnom prijetnjom naruženi o mogućoj neposlušnosti.
TVSA, Klix.ba, Avaz, Depo.ba, Source.ba, Sarajevska sehara, The Bosnian Times i mnogi drugi portali ili individue imaju samo jedan zadatak – konstantno i marljivo pisati protiv SDA i bilo kakve ideje Bošnjaštva/Bosanstva.
Sa izgubljenim integritetom služe se komunističkim metodama ušutkivanja bilo kakve kritičke misli o njihovom djelovanju, ismijavanju, pravi se hiljade lažnih profila, brišu komentari i profiliraju razni mediokriteti da pričaju o novoj Jugoslaviji na području Republike Sarajevo. I odjednom, Alija Izetbegović i Bošnjaci su krivi za sve. Kao da je Radovan Karadžić vaskrsnuo na Baščaršiji i diktira.
To stvara efekat raspamećenosti i zbunjenosti običnog čovjeka koji shvata ideju koja stoji iza SDA, nasuprot čovjeka koji vidi samo rezultat i ono što mu se stalno tura pod nos. Oni koji razumiju političku realnost i prioritete ne mogu doći do izražaja jer ih se prozove stranačkim botovima.
Ono što jeste zabrinjavajuće je to da njihovo djelovanje i njihov cilj je podudaran sa fašističkim ideologijama, a to je da se sruši SDA. Šta će značiti ako nestane SDA, izgleda da to bolje znaju Milorad Dodik i Dragan Čović jer se tome mnogo vesele. Oni koji imaju svijesti i zrno integriteta morali bi se upitati kako su se našli na istoj strani sa zločinačkim ideologijama i ponovo malo razmisliti.
Možda bi mogli spoznati da se neprijatelji Bosne ne bore protiv Bakirove SDA, već protiv Alijine SDA koja ipak još živi među običnim povučenim bosanskim čovjekom. A ako nestane Alijine SDA, oni Bakira vjerovatno više neće ni dirnuti.
Kažu da je historija učiteljica života i da se stalno ponavlja. Mogli bismo se prisjetiti da su ‘91 Četnici čitavih osam mjeseci kopali rovove i dovozili tešku artiljeriju okolo Sarajeva, a prokomunističke snage u pauzama ispijanja kafa po čaršiji, išli na proteste ispred predsjedništva da sruše Aliju Izetbegovića što se „bavi pripremama o nekakvom ratu sa bratskom JNA, a ne o ekonomiji“. Tako funkcioniše savez neprijateljskih obavještajnih službi i naroda ispranog mozga.
Ovaj narod mora biti svjestan da ima stvarne neprijatelje sa raznim sredstvima manipulacije i da to nije nikakva izmišljotina. Kažu sototnin najveći uspjeh je da te uvjeri da on ne postoji. Razjedinjavanje nije opcija. One koji izigraju naše povjerenje nepotizmom, krađom, kriminalom – kažnjavati drastično, ali ne razilaziti se.
Evo jedna parabola koja ukratko može zaokružiti sve što se želi reći o medijskom zločinačkom poduhvatu.
U godini kad su stvorili neviđenu viku i galamu na SDA-ovog premijera Federacije BiH oko afere sa respiratorima (koja nije dokazana) vrijednosti od cca 10 miliona KM, desio se HDZ-ovo uništavanje Aluminija od 300 miliona KM. Ko se sjeća Aluminija? U isto vrijeme je otkriveno da se 30 godina po RS-u koristi neispravan kisik po bolnicama sa Bog zna koliko uništenih života. Ko se sjeća neispravnog kisika? Ne sjećate sigurno, ali zato o respiratorima čujete sigurno svaki dan.
Zato apelujemo na sve ljude da budu oprezni u konzumaciji medijskog sadržaja. Mediji nisu nekakvi samoopstojeći aparati koji štancaju činjenice nego ustvari obična ljudska bića sa različitim motivima. Trenutno je u fokusu stvaranje haosa među Bošnjacima jer u haosu vrebaju hijene da ugrabe ono što nisu mogli silom.
Ne moramo biti svi istog svjetonazora niti političkog opredjeljenja, ali ako vidimo da neprijateljske strijele sinhronizovano idu u jednom pravcu, onda moramo zastati da se preispitamo i čvrsto se zajedno držimo. Sve ostalo je ponavljanje historije samodestrukcije i naivnosti.