Mladen Marić: Kad Madura više ne bude

Zamišljam scene ulaska američkih marinaca u Karakas i opštu euforiju raspamećenih Venecuelanaca, koji s ljubavlju dočekuju oslobodioce i donosioce demokratije…Dobri moj Maduro, zašto se ne ugledaš na Sadama i Moamera i svom narodu ne omogućiš blagostanje, kao što su omogućili Sadam i Moamer kada su otišli…

Idi, Maduro, put pod noge, u Rusiju ili na Kubu, bolje i to nego da završiš kao Sadam i Moamer. Maduro, zar ne želiš da sunce slobode i demokratije ugrije Venecuelu i Venecuelance nakon godina tiranije i diktature, nezapamćene na zapadnoj hemisferi, još od vremena Pinočea? A za sreću Venecuele potrebno je malo, jako malo, samo mrvica, potrebno je da odeš, da te više ne bude, da te istorija izbriše, da te đavo odnese, kao da nikada nisi postojao, da američka demoNkratija zavlada svojom novom kolonijom, kao što je zavladala Irakom i Libijom i njihovom naftom.


Dobri moj Maduro, kada tebe jednog dana ne bude, kada se Venecuelanci jednog sunčanog jutra probude bez tebe i osjete dah slobode nakon Čavezove i tvoje diktature, Venecuelu i svijet potresaće neviđena ekstaza. Od Južne do Sjeverne Amerike, od Afrike do Australije, od Južnog do Sjevernog pola, od razrušene Gaze do bijednih kampova Trećeg svijeta, od Triglava do Đevđelije, niko neće vjerovati da te više nema. Kad tebe, Maduro, više ne bude, vječiti mir vladaće napaćenim svijetom, sunce će grijati 24 sata dnevno, budićemo se uz cvrkut ptica pjevačica, neće biti ekonomske krize, gladni Venecuelanci, i ne samo Venecuelanci, postaće siti, svi penzioneri svijeta dobivaće penzije, čak će bolesni ozdraviti, siromašni će biti bogati.


Maduro, kad tebe jednog dana ne bude, neće biti zemljotresa ni prirodnih katastrofa, glečeri se neće topiti, kiše neće padati, vulkani neće eruptirati, neće biti klimatskih promjena. Neće biti terorizma, radikalizma, šovinizma, separatizma, komunizma. Maduro, kada tebe jednog dana ne bude, njezino visočanstvo demokratija preplaviće svijet, a tvoja nafta (samo 302 milijarde barela) biće američka. Dobri moj Maduro, razmisli malo koliku bi sreću širom svijeta donio tvoj odlazak. Čak bi se radovali i Žuti prsluci. Kad tebe, Maduro ne bude, Južna Amerika i Venecuela uživaće pod vlašću desničarskih diktatura, svi razjedinjeni biće ujedinjeni, Izraelci i Palestinci u neopisivom transu igraće kozaračko kolo, na liniji razgraničenja u Kašmiru grliće se i ljubiti indijski i pakistanski vojnici, čak će se i mlađahni predsjednik Alžira, 81-godišnji Abdelaziz Buteflika, povući s vlasti, čime će prestati protesti nezadovoljnih Alžiraca, neće biti protesta ni protiv Vućića, ujediniće se troglavo bosansko predsjedništvo, ujediniće se kiparski Grci i Turci, sjevernoirski protestanti i katolici, ujedinice se irački suniti, šiti i kurdi, kosovski Srbi i Albanci, ujediniće se dvije Koreje, Tajvan će biti u Kini, Bliski istok grijaće vječito sunce slobode i demokratije, Iran i Ameriku vezaće neraskidivo prijateljstvo, Tramp i Rohani zajedno će ići na ljetovanje, gdje će im se pridružiti Kim, a Britanija neće izaći iz EU.


Bolan, Maduro, odlazi u interesu svijeta, šta si toliko zapeo da ostaneš na vlasti, neka sretna desnica i pučizam zavladaju tvojom zemljom, čak će se i ISIL radovati od silne sreće što te više nema, a vojnici kalifata radiće na naftnim poljima oslobođene Venecuele. Pa, bolan, Maduro, kad ne bude tebe, neće više biti Hamasa ni Hezbolaha, koji će se baviti uvozom voća i povrća. I dalje će biti cionizma, ali to nije važno – važno je samo da tebe nema. I dalje će biti američkog imperijalizma i hegemonizma, ali ni to nije važno – važno je samo da tebe nema. Dobri moj Maduro, zar ne vidiš koliko bi sreće širom svijeta donio tvoj odlazak…Kad ne bude tebe, više neće biti Bolivarske Republike Venecuele…biće samo američke Naftne Republika Venecuele. Maduro, ne kofrči se više, pakuj kofere i predaj vlast nekom lijevom Gvaidu, američkoj sluzi i potrčku koji će trajati koliko bude potrebno njegovim gospodarima…Odlazi, Maduro, ako u tebi ima imalo ljudskosti, dobrote i čovječnosti. Odlazi, zar ne čuješ vapaj svijeta…

NAPOMENA: Tekst je prepun ironije i sarkazma i da ga treba čitati između redova. A između redova se mnogo kaže…

Nema poruka za prikaz