Među najljepše vjerske objekte u našoj zemlji, ali i svijetu, spada Džamija Hasana defterdara. U svojoj ljepoti i skladu, bila je urnek za izgradnju sličnih objekata u Maloj Aziji i na Balkanu.
Džamija je rekonstruirana u autentičnom stilu, te je uložen poseban trud da svaki detalj dođe do svog izričaja, kako bi džamija bila isto ono što i prije rušenja, ugodno stjecište dobrih Ijudi, kako piše u tarihu iznad ulaza u džamiju.
Odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika 2003. godine mjesto i ostaci graditeljske cjeline Arnaudija džamije proglašeni su nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Biser arhitekture, nakon obnavljanja, ponovo će biti mjesto molitve, okupljanja i očuvanja identiteta.
Arhitekta Muharem Avdagić od 1941. godine je uz Arnaudiju. Prisjeća se da se čula eksplozija u dva navrata, u 3.00, a potom u 3.05 sati. Supruga i on mislili su da je zemljotres.
„Ja sam odmah sutra otišao do Arnaudije. Tamo je bio vojnik, koji nam nije dao da priđemo. Rekao sam mu: ‘Dječko, morate shvatiti da sam ja uz ovaj objekat odrastao. Mi smo se kao mali uz ovaj objekat igrali. Sad ja ne mogu ni na ruševine, zamislite kako se ja sad osjećam’. Meni je došlo da mu kažem i gore stvari“, prisjeća se Avdagić.
Kazuje da je teško opisati težinu tog trenutka, posebno zbog toga jer je zbog prirode posla kojim se bavio znao njenu vrijednost.
„Njena specifičnost je to što je džamija pod kupolom. To su posebno zahtjevne džamije u graditeljskom smislu, posebno u tom vremenu. Posebno interesantan konstruktivni detalj gradnje u tom vremenu bila je i gradnja munare i zidova sa čeličnim skopama, koje su zalijevane olovom. Možete zamisliti koliko je za to trebalo strpljenja. Svojom dimenzijom, jer je bila manja u odnosu na druge džamije, ali i enterijeromn ostavljala je posebno lijep dojam“, kaže Avdagić.
Za Arnaudija džamiju je karakteristično i turbe u kojem su Hasan defterdar i njegova žena, akšam-taš munara, ali i mezarje čiji su najstariji nišani iz 17. stoljeća. Između Arnaudije i Ferhadije bio je centar zanatstva. Bio je to pravi historijski kompleks.
„Nažalost, oba objekta doživjela su rušenje, ne znam zbog čega je to smetalo?“, pita se Muharem.
Od njega danas, na dan svečanog otvorenja Arnaudije, veli nam nema niko sretniji. „Obradovan sam posebno. Vraćaju mi se kontakti sa Arnaudijom iz djetinstva. Ne znam ima li kome radosnijeg dana nego meni“, ushićeno kaže devedesotogodišnji Muharem Avdagić.
MINA