Mnogo toga ne štima, ne od jučer, i neće sigurno da se stvari poprave ako potrošimo još jednog selektora i ako Meho Kodro ponudi ostavku i ista bude prihvaćena.
Godinama se vrtimo u krug, ne samo u nogometu, ne samo u reprezentativnim selekcijama i A timovima, nego i na daleko nižim nivoima i daleko manje “popularnim” sportovima.
Nekako nam nedostaje u javnom diskursu “završni pas koji bi krunisali golom”. Možda je taj završni pas da je nepisano ali godinama unatrag primjenjivano pravilo da je ključ svega u Bosni i Hercegovini – nacionalni ključ. Samo kod nas taj ključ ne da otključava vrata nego ih zaključa i potom se po nekom nepisanom pravilu slomi u bravi.
Prevarili ste se ukoliko ste pomislili da nacionalni ključ možda označava stepen aktivnosti koji sportisti dobiju udarom adrenalina i euforije pri nastupima za reprezentativne selekcije.
Nacionalni ključ, poznat i patentiran samo u Bosni i Hercegovini je način selektovanja selektora ili izbornika u svim reprezentativnim selekcijama u svim sportovima. Pa tako ukoliko je selektor U21 selekcije Srbin, selektor U19 je Hrvat a U17 Bošnjak. Pomoćnici su im gotovo u pravilu iz reda druga dva naroda, bude tu i ostalih ali oni su manjina. Baš kao što su manjina i svi oni razumni ljudi koji tvrde da ovdje politika ne smije imati ni dodir, a nažalost ovdje politika ima sve. Jer je vrh saveza u bilo kojem sportu na državnom nivou maksimalno ispolitiziran, najčešće i kompromitiran, ali to je jedna posebna tema, o kojoj se u našoj domovini može pričati danima.
No da se vratimo povodu za pisanje jednog ovakvog teksta. Ne znam da li je do naših ključeva, ali mi nikako da nađemo onaj ključ koji će uspješno otvoriti vrata kojima čeznemo, barem onaj dio normalnih ljudi u Bosni i Hercegovini, koji, vjerovali ili ne nisu manjina, ali ih se tako tretira.
Otključali smo u eri Safeta Sušića vrata SP 2014, tada smo imali dobitnu kombinaciju ključeva, nikada prije, nikada poslije nismo je uspjeli “posložiti”.
Fudbal je planetarno popularan sport, na njemu je globalno najveći fokus, pa se i anomalije najlakše uoče. Ista ili gotovo ista problematika muči svaki sport u našoj domovini, i dok ne promjenimo matricu nema te brave koju ćemo uspješno otključati.
Ključ mora biti baziran na struci, a ne naciji ili bilo kojem drugom kriteriju, ali nažalost mislim da su ključevi upravljanja sportom u Bosni i Hercegovini u rukama onih koji ni sportu ni Bosni i Hercegovini ne misle dobro, uz par časnih izuzetaka kojima se ovom prilikom uz naklon izvinjavam.