“Apsolutnom većinom i podrškom od 76% u Senatu potvrđujem zakon o zabrani proizvodnje, uvoza, transporta i prodaje alkohola.”
Bilo je to 1920. godine, ali zakon o zabrani alkoholnih pića nije nastao ni u jednoj muslimanskoj zemlji, već je usvojen u Sjedinjenim Američkim Državama.
Jedna od najzanimljivijih političkih saga u istoriji SAD-a bila je rezultat pritiska pojedinih konzervativnih verskih zajednica, posebno onih na jugu, koje su tvrdile da je alkohol uzrok mnogih slučajeva nasilja u porodici, saobraćajnih nesreća, političke korupcije, koja se dešavala. sa alkoholom u salonima i zdravstvenim problemima i da će Amerikanci općenito bolje živjeti bez alkoholnih pića. Ideji, koju su podržale uglavnom protestantske grupe, odupirala se grupa liberalnih Amerikanaca, katolički krug i posebno njemačke etničke zajednice koje su imale važnu ulogu u proizvodnji piva, ali kada su Sjedinjene Države ušle u Prvi svjetski rat protiv Nemačke 1917. prestala je pobuna pivara.
Padom njemačkih pivara uklonjena je i posljednja velika prepreka provođenju zakona o zabrani alkohola u američkom društvu. U vjerskim obredima bila je dozvoljena samo upotreba vina i viskija, koji su ljekari u pojedinim slučajevima prepisivali pacijentima (zloupotrebe je bilo i jedan ljekar je u samo jednom danu izdao 475 recepata za viski), dok su posebne, novoosnovane, policijske uprave koje zapošljavaju ukupno od 1.520 policajaca krenulo je na krijumčare i ilegalne proizvođače, ponekad u saradnji sa Ku Klux Klanom. U tom periodu na sceni su se pojavile mnoge kriminalne bande, uključujući Al Caponea. Gangsteri su na mnoge, uključujući i kreativne načine, tražili rupe u zakonu, te su uz pomoć kamuflaže, lažnog pakovanja i manipulacije prevozili alkohol na crnom tržištu s jedne tačke na drugu, često u pratnji naoružane pratnje, te saradnje sa Meksikancima i Kanađani su bili posebno popularni jer je alkohol u njihovim zemljama bio legalan.
Strana koja se zalagala za prohibiciju (prohibiciju) i koju su predstavljale uglavnom žene podsticala je pijenje vode (gdje god je to bilo moguće, postavljene su pojilice), mlijeka i koka-kole (koja je u početku sadržavala i kokain), tokom propagandnog rata, tvrdili su da će zabranom alkohola nestati i kriminal, ali je vlastima ubrzo postalo jasno da će Amerikanci i dalje tražiti opcije na sve moguće načine da dođu do alkohola na crnom tržištu, dok su u isto vrijeme ljudi proizvodili sok u velikim količinama od grožđa i fermentiran u nešto drugo u roku od nekoliko sedmica.
Kada su radili opsežnu analizu događaja prije nekoliko godina, ustanovili su da je samo broj bolesti jetre (ciroza) značajno smanjen tokom zabrane, dok se fluktuacije u ostalim oblastima (broj krivičnih djela i sl.) nisu drastično smanjile.
Nakon 13 godina zakona, ukidanje zabrane potpisao je američki predsjednik Franklin D. Roosevelt 22. marta 1933. godine.
Vijest je pokrenula otvaranje novih lokala i ulaganja, otvoreno je 81.000 novih radnih mjesta, koje je američka vlada i dalje željela zbog Velike depresije, a dodatni prihod u državnu kasu predstavljali su i porezi na promet alkohola.
Tako je završena jedna od najčudnijih priča u političkoj i društvenoj istoriji SAD.
Ahmed Pašić
