Piše: mr Admir Gluhić HCM spec.
Političke opcije, stranke, partije ili pokreti legalan su način preko i putem kojeg određeni lobisti i interesne grupe u i oko tih istih političkih pokreta i interesnih udruženja ostvaruju svoje ciljeve.
Vlast je legitimni oblik moći.
Moć koja je striktno institucionalna, sa svim mehanizmima djelovanja, pa čak i mehanizmom prisile, a zasnovana je na normativnim pretpostavkama koje imaju autoritet, a legitimitet vlasti u gotovo svim demokratskim sistemima proizilazi iz volje građana.
Jedan od kontinuiteta u našoj domovini je i taj da se političke elite najlakše za konflikt sa političkim protivnicima obračunavaju i revanširaju narodu i bijes i loše odluke iskale na naravno narodu.
Ovo bi morao znati svaki građanin koji ima pravo glasa, koji želi nekome dati/ukazati svoj glas/povjerenje. Građani putem instituta izbora selektuju i daju legitimitet svojim predstavnicima, a ti isti svojim (ne)djelovanjem rade za građane i državu. Tako bi to barem trebalo biti.
Međutim, stvarnost nam pokazuje jednu sasvim drugu i drugačiju sliku. Naravno, sve to pod uslovom da smo pristali da koristimo razum i nismo odabrali da budemo dio interesne grupe. U stvarnosti, ako je vjerovati svojim očima i činjenicama, a ne onome što nam putem svojih plaćenika bude plasirano, oni rade sve suprotno od onoga što u predizbornim kampanjama nude ili da kažemo obećavaju i lažu.
Oni koje narod izabere, kojima ukaže svoje povjerenje, rade na lobiranju za interesne grupe iz kojih dolaze – kod nas formalizovane u vidu političkih stanaka, partija ili pokreta. Primarni im je fokus na tome da provode svoje/njihove agende i ciljeve, stiču finansijsku ili neku drugu korist, a sve to sa pozicije koju su dobili isključivo na osnovu povjerenja građana.
Ključni problem nađeg društva leži u tome da građani jednostavno do kraja ne shvataju koja je ustvari njihova moć i koliko je ustvari jaka alatka i mehanizam djelovanja u njihovim rukama. Ne shvataju da je njihov glas alat koji ukoliko adekvatno upotrijebe u sadašnjosti donosi promjene u budućnosti!
I sve do momenta spoznaje, građani će živjeti u jednom matriksu. Između sebe će da biju bitke, međusobno se vrijeđaju, izbacuju najcrnje iz sebe, svađaju se sa komšijama, prijateljima, radnim kolegama i poznanicima, čak i nepoznatim ljudima na ulici. U toj njihovoj borbi sav profit i korist izvlače pojedinci dobro ušuškani u interesnim grupama sa jasno definisanim ciljevima i agendama i pogodite šta – ni u jednom od ciljeva, agendi i planova nisu građani i blagostanje ljudi i države, kako onih koji biju njihove bitke, tako onih koji ih napadaju, za njih su oni samo sredstvo za ostvarenje ciljeva!
Ja nemam svojih, a moji su svi. Moj može biti i jeste svako onaj koji je iskren, pošten, pravedan u svakoj situaciji, bez obzira na stanje i uslove u kojima se i on sam nalazi. Ostali neka se grupišu gdje hoće i s kim hoće. Oni su svakako njihovi.