Piše: Jagoda Savić
.
3 januara 2025 godine sam objavila tekst o maloj djevojčici Kataleji iz Perua koja je nestala u Firenci u tri popodne. U tekstu sam između ostalog navela i sljedeću rečenicu koja se tiče Katarine Alvarez, ( Katherine Alvarez) majke nestale djevojčice. Ta rečenica je zapravo osnov za pisanje mog današnjeg teksta: „Nevjerica i neprihvatanje gubitka ili možda neki treći faktor su kod nje još uvijek toliko jaki da se na njenom licu ne vidi da je proživjela ikakvu traumatsku reakciju, ili je kod nje proces žalovanja (emotivna reakcija na gubitak) nakon godinu i po dana okončan“.
Novi koraci Tužilaštva:
Prije nego detaljnije zavirimo u majčine reakcije, da podsjetim da DNK analiza plišanog medvjedića nije dala očekivani rezultat. Zatim su 25.02.2025 godine Katalejin ujak Abel Argenis Alvarez Vaskez (Abel Argenis Alvarez Vasquez) i stric Marlon Čiklo (Marlon Chicclo) pozvani na saslušanje u Tužilaštvo. Abela je saslušao lično glavni tužilac Filipo Specia (Filippo Spezia) a Marlona i Abelovu ženu postupajući tužilac Kristina Von Boris (Christine Von Borries). Očev mlađi brat Marlon je rekao da je Kataleji sa terase bacio limenku Koka kole na madrac koji je bio u dvorištu i da je to bio posljednji put kada ju je vidio. Marlon je još izjavio da ju je vidio zadnji put oko 13: 30 tog dana. Abel je rekao da se Kataleja igrala u sobi kod strica Marlona i da se alarmirao tek kad se njena mama vratila s posla i vidjela da je nema. Hoću reći da je u ovom nestanku izvjesno samo to da su stric i ujak djevojčicu koja im je tog dana bila povjerena na čuvanje ostavili bez nadzora.Imajući u vidu da je u hotel gdje su svi živjeli bio pun kriminalaca, njihovo ponašanje se može ocijeniti kao krajnje neodgovorno.
Rupa koju treba popuniti je od 15: 11 minuta kad je nadzorna kamera uslikala Kataleju kako silazi niz vanjske stepenice i 14: 45 kada se majka vratila s posla.Iako je u toj ulici bilo više kamera, ni jedna nije snimila da Kataleju neko izvodi napolje. Snimak nadzorne kamere u ulici Bokerini ( Boccherini) je u 15:13 prikazao Kataleju kako se penje prema gore, a zatim silazi u dvorište, i otada više nema nikakvih tragova o njoj. Najvjerovatnije je pretpostavka da je Kataleyu neko odveo na stražnji izlaz, gdje nije bilo video nadzora.
Istog dana u večernjim satima je u tužilaštvo bila pozvana i Katalejina majka ali se pazilo da se ne sretne sa Marlonom i Abelom. Majka je sutradan u ekskluzivnom intervjuu za televiziju „Italia 7“ izjavila da joj je drago što je konačno razgovarala sa glavnim tužiocem i da su joj u Tužilaštvu obećali da će se istraga intenzivirati. Ovaj susret glavnog tužioca i majke Katarine Alvarez je bio povod da se oglasi i Aleksandro Majorano, čovjek koji je najviše učinio da se aktivira potraga o Kataleji i da se nastavi: “Ja već godinu dana govorim da ju je za ruku uzela neka prijateljska ruka i Tužilaštvo je tek sada počela da slijedi moje indikacije. Mislim da je djevojčicu oteo prijatelj jednog Rumuna kog niko ne želi da identifikuje“. Vidjelo se da su je niz hodnik hotela slijedila dva muškarca koje sam uspio da identifikujem, jedan od njih prodaje otpadne automobile a drugi se bavi traženjem hitnog smještaja za zbrinjavanje osoba na ulici.
Tužilaštvo u Firenci je nastavilo istragu ciljanu na osobe koje su bile u najbližem kontaktu sa Katalejom. Kako piše Adnkronos, Tužilaštvo je ponovo pozvalo na saslušanje i Karlosa De La Kolinu (Carlos De La Colina), Peruanca koji se smatra vođom južnoameričkih stanara nekadašnjeg hotela. On se trenutno nalazi u zatvoru zbog optužbi za reket nad stanarima hotela Astor. Tužilaštvo u Firenci je naložilo i novu inspekciju bivšeg hotela u ulici Maraljano (Via Maragliano).
Hronologija nekih događanja:
Hronologija nekoliko događaja pokazuje velike oscilacije u ponašanju majke Katarine.
1.) 02 novembra 2023 godine su Katalejini roditelji poslali pismeni Apel papi Franji sa očajničkom molbom da pomogne da se njihova ćerka pronađe, kako to na talijanskom lijepo zvuči „abbattere il muro di omertà che ci avvolge“, u prijevodu „da srušite zid tišine koji nas okružuje“.
2.) 10 novembra 2023 godine je majka Katarina odvedena u bolnicu Kaređi (Careggi) nakon što je progutala izbjeljivač. Ovo je drugi pokušaj samoubistva Katalejine majke. U tekstu nije navedeno koju količinu izbjeljivača je popila i koji tip izbjeljivača je upotrijebila jer postoje razne vrste tog proizvoda. Samo uz ova dva poznata podatka bi se moglo zaključiti da li je majka imala ideju da manipuliše svojom okolinom ili je bila u ozbiljnoj psihičkoj krizi. Naime, talijanski izbjeljivač za osjetljive tkanine kao što su vuna i svila, sadrži vodonik peroksid , limunsku kiselinu i destilovanu vodu i može da skine boju sa tkanine ali ne i da ubije, tzv. „nježni“ izbjeljivač sa tenzidima i encimima isto tako. Klasični izbjeljivač, koji se još naziva i varikina, sadrži natrijum hipohlorit i natrijum karbonat ili natrijum sulfat. Njegove supstance mogu značajno oštetiti zdravlje ali bi teško dovele do smrtnog ishoda. Osoba koja zaista želi da se ubije bi upotrijebila neko puno razornije sredstvo. Katalejin otac je također pokušao samoubistvo u zatvoru gdje se nalazi na izdržavanju kazne.
3.) 19 novembra 2023 godine je majka Katarina otišla u diskoteku „Tenaks“ ( Tenax), klub u ulici Prateze ( Via Pratese) u Firenci. Je li to majka Katarina svoju bol za nestalom ćerkom umanjuje noćnim odlaskom u diskoteku? Prvo, za nošenje sa pravom boli su potrebni samoća i tišina i diskoteka sigurno nije prikladno mjesto za tugovanje. Drugo, možda sam ja zagovornik tradicionalnih porodičnih vrijednosti, ali po meni udata žena čiji je muž u zatvoru ili treba da poštuje svoj brak i svog muža kakav god da je i da ne izlazi u noćne provode ili da se od njega razvede. Treće, tokom boravka u noćnom klubu majka Katarina je bila predmet značajnih prijetnji i agresije, fizičke i verbalne, od strane nekih svojih sunarodnika”. Ja bih upravo na ovom mjestu postavila pitanje: zašto majka Katarina nije otišla kad su je počeli napadati? Zašto nije izbjegla tu neugodnu situaciju? Zašto je trpjela te napade?
Četvrto, u diskoteci je nakon tih napada došlo do fizičkog sukoba između majke Katarine i jedne njene zemljakinje zbog nekih starih neraščišćenih računa. Ta djevojka, stara dvadeset jednu godinu, je izjavila da ju je Katarina u toaletu prvo počupala za kosu a zatim iz džepa izvadila oštar predmet i ubola je nekoliko puta u lice i glavu. Nije bilo moguće utvrditi da li je korišćen nož, makaze ili nešto drugo jer policija još uvijek nije pronašla oružje. Ljekarski nalaz je utvrdio da je ta mlada djevojka zadobila pet rana na licu, između obraza i vrha glave, sa razderotinama i kontuzijama, koje su zašivene sa 18 šavova. Majka Katarina je rekla da je djelovala u samoodbrani: “Ona je napala mene, a ja sam se branila” i time priznala da je bila učesnik u napadu, i , kako nije spomenula nikakvo treće lice, time je indirektno potvrdila i porijeklo rana. Majčina advokatica Šaron Mateoni (Sharon Matteoni) je “odbacila optužbe koje su nepravedno iznesene protiv nje i istakla da njena klijentica nije posjedovala nijedan predmet koji bi mogao nanijeti štetu, a još manje nož“. Međutim, advokatica nije odgovorila na pitanje zašto je majčin odgovor na verbalni sukob bio nasilnički?
4.) 18 januara 2024 godine majka Katarina nije došla na konferenciju u biblioteku Salvimini u Firenci koja je organizovana povodom nestanka njene ćerke. Na konferenciji su učestvovali Aleksandro Majorano, bivši uposlenik gradske administracije Firence, koji je najviše zaslužan da je Katalejin nestanak dobio medijsku pažnju i pomake u utvrđivanju činjenica. Zatim, drugi učesnik je bio profesor i advokat Karlo Taormina, činje poznavanje krivičnog prava je neosporivo, i vrlo sposobni privatni detektiv Valter Pjaca (Walter Piazza). Dan nakon konferencije je majka išla na televizije RAI, Canale 5 i Italia 7 i govorila kako se nada da će onome ko ju je odveo da proradi savjest kako bi je vratio.
5.) 19 marta 2025 godine je majka Katarina prekinula kontakt sa Aleksandrom Majoranom putem What's up-a. Ovaj prekid kontakata se desio nakon što je glavni tužilac Firence majku saslušao u Tužilaštvu. Zato bi se moglo pomisliti i da je tužilac zahtijevao od majke da prekine kontakt sa Majoranom, Taorminom i Pjacom jer mu je možda smetalo što su njih trojica vodili paralelnu istragu. Tužilačke sujete su ponekad nesrazmjerne njihovoj profesionalnoj podkapacitiranosti. Međutim, Majorano se izjasnio da majka Katarina sa jednom ženom ima toksičan odnos, i da je ona od samog početka stajala između njih, pa ni njen uticaj na odluku o raskidu sa Majoranom ne treba isključiti. Samo jednom je majka Katarina odblokirala Majorana da bi mu prigovorila na jednu njegovu javnu izjavu. Majorano je tvrdio da je ta otmica nenormalna a mama Katarina ga je pitala :“Kako se usuđuješ da kažeš neke stvari?!“
Podrška na daljinu:
Pokušaj samoubistva je auto-destruktivan čin. Ubadanje druge osobe oštrim predmetom je hetero-destruktivan čin. Prekidanje kontakta sa osobama koje su joj najviše pomogle je takođe auto-destruktivan čin. U vezi s tim, sada ćemo vidjeti ko je ta žena koja je u tijesnoj vezi sa majkom Katarinom. Žena je u Italiju došla iz Argentine i živi u Milanu. Ona na udaljenosti od 320 kilometara od Milana do Firence „bdi“ nad majkom Katarinom i njeno bdenje se ostvaruje na način da Katarina ne smije ništa uraditi bez njene saglasnosti i odobrenja. Majka, ili sama ili uz stručnu pomoć , treba da stavi pod kontrolu svoje potpuno oprečne unutrašnje porive ka auto-destrukciji i hetero- agresivnosti. Nije vidljiv ni jedan validan pokazatelj da joj ta Argentinka na bilo koji način pomaže, već bi se prije reklo da se ona prema majci Katarini odnosi kao staratelj koji u potpunosti kontroliše njene misli i njeno ponašanje, iako za takav odnos nema nikakvo uporište.
Ta žena se zove Stefanija Sartorini i tvrdi da je kriminolog. Međutim, kada sam je putem mejla pitala gdje je završila studije kriminalistike i diplomirala, Stefanija mi je uskratila odgovor. Ja funkcionišem kao evidence- based osoba, (zasnovana na dokazima) i da bih u nešto povjerovala potreban mi je konkretan podatak koji bih po mogućnosti i lično provjerila. Umjesto odgovora, Sartorini me je pitala kako sam došla do njenog broja mobitela. Za razliku od nje, moj broj telefona ima pola države jer sam godinama pomagala ljudima i moj broj je svima dostupan. Ipak mi je ostavila mejl adresu na koju sam joj eksplicitno postavila još nekoliko pitanja. Napisala sam: „Potrebni su mi podaci gdje ste rođeni i gdje ste rasli, koliko godina imate, otkada radite, kakvim prethodnim aktivnostima ste se bavili kao kriminolog, da li ste imali neki značajan slučaj, da li ste možda objavili neku knjigu itd. kako bih mogla da Vas predstavim. Kad je u pitanju mala Kataleja, htjela sam pitati kad ste saznali za slučaj, u kakvim okolnostima, kakvo je Vaše mišljenje o kidnaperima i ko bi to mogao biti“.
Što se tiče referenci, kad mene neko od Talijana pita ko sam i čime se bavim, ja spomenem dva priloga koja sam radila sa kultnom emisijom „Chi l'ha visto“ 2005 i 2018 godine. Kad znatiželjni čuju ta dva podatka, ona im budu sasvim dovoljna da me niko više ništa ne pita. Zato ne razumijem zašto se ne bi moglo znati da li ta Sartorini uopšte ima diplomu? I, ako ima, gdje ju je dobila? Zašto izbjegava da se predstavi kako dolikuje ako nema ništa da sakrije?
Svaka unesrećena osoba ima pravo da bira ko će joj pomagati i ko će je zastupati i to pravo niko ne može da negira. Međutim, može se desiti da osoba koja treba da napravi svoj izbor zbog spoznajnih samo-obmana nije sposobna da objektivno sagleda situaciju u kojoj se nalazi i da napravi pogrešan izbor. Ja ne mogu da razumijem da neko između jednog anonimnog kriminologa kao što je Sartorini i jedne pravne gromade kao što je Karlo Taormina, izabere anonimusa čije sposobnosti još uvijek nisu ni dokazane. Drugo, da između Majorana koji je srcem ušao u potragu za Katalejom i svojim nedostatkom emotivnih reakcija prema nestalom djetetu, ne izabere tuđe srce već svoju afektivnu prikraćenost. Pregledala sam sve televizijske snimke i sve fotografije koje su mi bile dostupne i ni na jednoj nisam vidjela jake majčinske izraze bola, patnje, tuge ili razočarenja već samo izraz lica kog tragedija kao da uopšte nije ni dotakla. Toliko je taj nedostatak emocija bio upadljiv da sam se u jednom momentu pitala da li ona zaista želi pronaći svoju ćerku ili ne?
Drugo, majka Katarina je pokazala da je nezahvalna prema trojici ljudi koji su u potragu za njenom ćerkom uložili svoju dušu, svoje znanje, svoje vrijeme i svoj novac. Oni su bile jedine osobe u Italiji koje su joj pokazale da joj iskreno žele pomoći i koje su joj pružile neke konkretne rezultate. Okrenuti im leđa bez razloga i bez objašnjenja govori o njenom karakteru.
Sa druge strane imamo Stefaniju Sartorini, koja je faktički ukrala sva dostignuća trojke Majorano-Taormina-Pjaca i došla u medijski već obrađen prostor kako bi mogla da nastavi putem koji je prije nje došao skoro do kraja. U njenom slučaju govorimo o moralnom rasuđivanju jer treba imati obraza pa zauzeti tuđe mjesto. Majorano je objasnio da je prošle godine bilo govora da prof. Taormina uzme slučaj male Kataleje i da je on bio protiv. Smatrao je da istragu treba vršiti na području grada Firenca a ona je živjela u Milanu i žalila se da joj mama Katarina nije plaćala čak ni voznu kartu od Milana do Firence. Osim toga, nekako mu se činilo da nije bila na visini zadatka.
„Vuk“:
Prijateljica male Kataleje je svojoj majci rekla: “Vuk ju je odnio”. Ta djevojčica je možda vidjela “vuka” koji ju je odveo i nije isključeno ni da se neko prerušio u vuka i da ju je kroz igru Crvenkapice, primjerenu dječijoj dobi, izveo iz hotela. Ta varijanta bi bila vrlo izvodiva, au njenoj osnovi bi bio nedvosmisleni umišljaj. Aleksandro Majorano misli da je Kataleja još uvijek živa i da je u inostranstvu, a privatni detektiv Pjaca da se nalazi u prostoru od oko sto kilometara daleko od Firenze i da nije odvedena u inostranstvo. Obzirom da se nigdje nije vidjela glava otimača, Pjaca misli da je otimač vrlo lukava osoba. Da bi se Kataleja pronašla, očito je potreban neko lukaviji od otimača. Majorano i prof. Taormina pripremaju za Tužilaštvo u Firenci dokumentaciju koju su prikupili a mi ćemo nastaviti da pratimo ovaj čudni slučaj.