Puno stvari u našoj zemlji nije normalno. Nije normalno da imamo toliki broj ljudi sa lažnim diplomama, doktora koji nas lijeće a diplomu sam Bog zna gdje su i kako su je stekli. Nije normalno što nam ulicama divljaju vozači bez vozačke dozvole koji gaze i na onaj svijet otpremaju nedužne i nevine ljude. Nije normalno što su uspjeli istjerati oko 150, 000 ljudi van ove zemlje koji svoje bolje sutra traže drugdje jer ovdje za obične smrtnike hljeba i hajra nema. Nije normalno da imamo 150 političkih stranaka koje se financijraju novcem građana.
Nije normalno što imamo samo na nivou Federacije oko 142 ministra, 300 pomoćnika, 11 premijera, i nekoliko stotina poslanika. Nije normalno što smo zemlja sa 10 kantona, dva entiteta, jednim distriktom, te tri predsjednika koji samo za svoju guzicu rade čije plate plaćaju građani. Nije normalno što nam parlamentarci imaju plate oko 2,500 hiljade maraka a za tri mjeseca nisu održali niti jednu sjednicu. Nije normalno što nam građevinci grade stanove čiji kvadrat košta oko 2,500 hiljade maraka a njegova plata iznosi svega 600 KM.
Nije normalno što nam poslodavci kukaju za radnicima a ne žele da ih plate koliko vrijede, da im povećaju plate, stvore normalne radne uvjete, plate prekovremene, stvore normalnu radnu sedmicu sa godišnjim. Nije normalno što se žale kako im radnici odlaze u Sloveniju, Hrvatsku, Njemačku jer su im plate male a oni godišnje inkasiraju milione i milione preko namještenih tendera. Umjesto da plate radnike, oni vozaju i kupuju luksuzna auta, grade vile i restorane, dok radnik crnči od zvijezde do zvijezde kako bi prehranio sebe i svoju porodicu.
Nije normalno što nam penzioneri imaju najmanje penzije, što su plate kod privatnika male, što se žale na omladinu koja odlazi jer navodno neće da rade. Pa koji klinac traže u zemljama Hrvatske, Slovenije, Njemačke, Austrije i Švedske ako neće da rade. Nije normalno što smo zemlja sa 38 Univerziteta, 62 visokoškolske ustanove, što se diplome raznih smjerova kupuju za male pare, što imamo veliku stopu korupcije i nepotizma. Nije normalno što nam na funkcijama u javnim preduzećima sjede podanici političkih stranaka a ne stručni i kvalifikovani ljudi. Nije normalno što političari zapošljavaju svoje, što nas dijele na dvije škole pod jednim krovom, što nas razdvajaju na Bošnjake, Srbe, Hrvate a naša zemlja svakog dana postaje zemlja staraca.
Nije normalno što nam političari slave i štite
ratne zločince i što su ratne politike devedesetih godina još žive,
politike koje komadaju ovu zemlju i koje su je podijelile na dva
entiteta i jedan distrikt. Nije normalno što nas vode isti već 25.
godina, oni koji rade samo za sebe i svoje te gledaju samo sopstvene
interese a obični građani jedva kraj s krajem sastavljaju, iz godine u
godinu. Zato, ništa više u ovoj zemlji nije normalno.
Buka