Piše: Jagoda Savić
Nova američka zdravstvena administracija pažljivo ispituje svaki slučaj prijavljene smrti djece. Jedna šestogodišnja djevojčica iz mjesta Seminole u Zapadnom Teksasu je 26.02.2025 godine umrla u području u kom je vladala epidemija morbila i u bolnici su ustanovili da je bila pozitivna na morbile. Seminole se nalazi u okrugu Gejns (Gaines) gdje je prema podacima Ministarstva zdravlja Teksasa najveći broj oboljelih od morbila. Televizija nevladine organizacije Children Health Defence (u daljem tekstu CHD) je dobila ekskluzivnu izjavu uživo od roditelja preminule djevojčice. Razgovoru sa roditeljima su prisustvovali Poli Tomej (Poli Tommey) i dr. Brajan Huker ( Brian Hooker). Poli je programski direktor u CHD televiziji, a dr. Huker je šef naučnog odjeljenja u CHD. Intervju je emitovan u emisiji „Dobro jutro, CHD“. Prvi tekst o ovom intervjuu je objavila Suzan Burdik (Suzanne Burdick, PhD), doktor nauka, 17.03. 2025 godine na CHD portalu „The Difender“.
Intervju sa roditeljima umrle djevojčice:
„Ovo je njihova priča“, rekla je Tomi. “Ovako su htjeli da to čujete od njih.” Roditelji su rekli da su, kada se njihova ćerka prvi put razboljela, znali da ima morbile jer su već bili obaviješteni o tome da ih imaju i druga deca u njihovoj zajednici i da se „morbili šeću okolo“. Odveli su ćerku kod ljekara dva dana nakon što joj se pojavio osip. Doktor je dao majci “nešto za kašalj” i poslao je kući sa uputstvima da joj da Tylenol da kontroliše temperaturu. Djevojčici je osip počeo nestajati, ali joj se temperatura stalno pogoršavala. Majka je rekla: “Onda sam jednog jutra vidjela da joj disanje nije normalno, a žalila se i da je jako umorna. Tada smo odlučili da odemo u hitnu pomoć i da je pregledamo.”
Kako u svom tekstu navodi Suzan Burdik, u bolnici je osoblje pitalo da li je dijete vakcinisano MMR vakcinom protiv morbila, zaušnjaka i rubeole i roditelji su odgovorili da nije.Doktori su utvrdili da djevojčica ima upalu pluća u lijevom plućnom krilu i prebacili su je na jedinicu intenzivne njege. Majka je dodala: “Neposredno prije nego što je ušla na intenzivnu njegu, jedna sestra je spomenula tretmane disanja, ali tada su je prebacili dole. A onda sam kasnije pitala sestru da li će joj raditi neke tretmane disanja, a ona je samo odgovorila da joj to neće pomoći.“
Prema riječima roditelja, djevojčici su morbili uglavnom nestali do prijema na intenzivnu negu. Bilo je samo “malo” osipa na njenim rukama i nogama. Lice, stomak i leđa su joj već bili čisti. Bolničko osoblje je odredilo da roditelji mogu da je posećuju danju, ali ne i noću. Majka je izjavila: “Samo su nam rekli da će nam iznajmiti hotel u blizini i tu smo trebali odsjesti i prenoćiti jer je soba bila jako mala. Nije bilo ničega na čemu bismo mogli spavati. Jedva da su bile dvije stolice u jednom uglu.” Zatim je osoblje bolnice odlučilo da je stavi na respirator. Kada su roditelji te večeri otišli u hotel, osoblje je djevojčici dalo sedative nakon čega su je intubirali. Prema Klivlendskoj klinici, intubacija uključuje umetanje cijevi kroz usta ili nos osobe, a zatim dole u njihove disajne puteve kako bi pacijent mogao primiti kiseonik iz ventilatora, mašine koja ubacuje kiseonik u disajne puteve i pluća. Dijete je kao “spavalo” pod sedativima do svoje smrti.
Tomi je upitala: “Šta ti je zadnje rekla?” Roditelji su se gledali dok su pokušavali da se prisjete. „Ne znam“, odgovorila je majka. “Sjećam se prije nego što su je htjeli staviti na respirator da je bila jako žedna. Usta su joj bila sva ljepljiva i htjela sam da joj dam vode, ali mi nisu dozvolili.” Majka se rasplakala. „Predahnite malo. Žao mi je”, rekla je Tomi. Član zajednice je došao i zagrlio majku. Otac je takođe zaplakao. „Tako mi je žao“, rekao je Huker. Tomi je pitala da li bi roditelji htjeli prekinuti intervju. „U redu je“, rekla je majka.
Doktor je roditelje obavijestio da je njihova ćerka “previše bolesna” da bi je stavili na aparat za održavanje života. Druge noći koju je njihova djevojčica provela u bolnici, roditelji su se vratili u okrug Gejns da vide svoje ostalo četvoro djece, starosti 7, 5, 3 i 2 godine, kojima su nedostajali.
Pogoršanje bolesti:
Međutim, bolničko osoblje ih je pozvalo oko 04:30 ujutro. “Rekli su da joj je jako loše”, kazao je otac. “Morali smo ići, morali smo jako brzo doći u bolnicu.” Do Luboka im je trebalo oko sat i po vožnje. Dok su se vozili, bolničko osoblje je ponovo zvalo i pitalo da li mogu staviti dijete na aparate za održavanje života jer je “to je vjerovatno jedino što bi joj u ovom trenutku moglo spasiti život”. Majka je bolničkom osoblju odgovorila: “Da, šta god je potrebno da je spasi.”
Majka je nastavila svoju priču: “Kad smo stigli u bolnicu obavijestili su nas da se vratimo u čekaonicu i čekamo tamo dok ne završe sa svime što su radili da je stave na aparat za održavanje života. Ali nije trebalo dugo da se doktor vrati do nas i samo je rekao da je vjerovatno previše bolesna da bi je stavila na aparat za održavanje života i da joj je mozak vjerovatno već preminuo.”
Roditelji su takođe rekli da je njihovo četvoro preostale dece oboljelo od morbila ubrzo nakon što je njihova ćerka preminula u bolnici. Dr. Ben Edvards (Edwards) se odvezao u Seminole kako bi pregledao i liječio njihovu ostalu djecu. Edvards je porodični ljekar integrativne medicine u Luboku i vodi privatnu ordinaciju koja opslužuje otprilike 2000 pacijenata. Potvrdio je da četvoro djece ima morbile i dao im je ulje jetre bakalara koji je izvor vitamina A u hrani i budezonid, steroid koji se koristi za ublažavanje upale koja pogađa disajne puteve. “Imali su zaista dobar i brzi oporavak bez bolničkog liječenja”, ispričala je majka.
Otac se složio i dodao da su morbile preboljeli za samo pet dana od kada su im se pojavile fleke. Tomi je izjavila da je upoznala još neke roditelje iz Seminola čija su djeca bila nevakcinisana protiv morbila, koji su oboljeli i oporavili se nakon što ih je liječio dr. Edvards.
Ocjena medicinskog postupanja:
U drugom članku koji je Suzan Burdik objavila 19.03.2025 godine, navodi se da su roditelji dobili medicinsku dokumentaciju njihove umrle ćerke iz Dječije bolnice Kovenant (Covenant) u Luboku. Tu dokumentaciju je pregledao dr. Pjer Kori (Pierre Kory).On je za „The Defender“ izjavio da je djevojčica “umrla od medicinske greške – a ta greška je bila potpuno neprikladan antibiotik” za liječenje vrste upale pluća koju je imala. Evidencija je pokazala da je djevojčica prvobitno primljena u hitnu pomoć zbog “sekundarne bakterijske upale pluća”, a u to vrijeme njen osip od morbila je već blijedio. Nije joj dat odgovarajući antibiotik za liječenje sekundarne bakterijske upale pluća do otprilike dva i po dana kasnije. U tom ključnom periodu je bolest toliko napredovala da su je doktori već stavili na mehanički respirator.Također, čini se da je došlo do kašnjenja više od devet sati od trenutka kada je ispravan antibiotik konačno naručen i vremena kada je dat. Umrla je za manje od 24 sata kasnije. Iznenada joj je pao krvni pritisak i ona je podlegla.”
Generalno, ljekari stavljaju pacijente na dva antibiotika kako bi pokrili sve moguće vrste bakterijske pneumonije koje bi pacijent mogao imati. Jedan je iz kategorije koja se zove beta-laktami, kao što su penicilin i cefalosporin. Djevojčici su u bolnici dali Ceftriakson, što je bilo odlično. Međutim, uvijek ga morate upariti sa antibiotikom iz druge kategorije koja se zove makrolid ili kinolon. Neosporivo je da djevojčici nisu stavili najčešće upotrebljavani antibiotik za takvu vrstu upale, a to je Azitromicin. Umjesto njega, dali su joj Vankomicin, antibiotik koji se koristi za vrlo otporne mikroorganizme kao što je MRSA. Prema klinici Mejo ( Mayo) MRSA , skraćenica za Staphiloccocus aureus otporan na meticilin, je infekcija koja postaje otporna na mnoge antibiotike koji se upotrebljavaju za liječenje običnih infekcija stafilokokama. Nije bilo razloga da se misli da je ovo dijete došlo sa MRSA iz zajednice, tačnije rečeno iz zajednice hrišćanske protestantske grupe Menonita , niti da je došlo iz ustanove u kojoj se koristi mnogo antibiotika. Dakle, to je teška greška, i greška koja je dovela do njene smrti.
Uzročnik bolesti:
Kako navodi Suzan Burdik, dr. Kori smatra da medicinska dokumentacija pokazuje da bolnica djevojčici nije prilagodila antibiotike sve dok nije došao rezultat testa koji je pokazao da ima vrstu bakterijske upale pluća koju zovu Mycoplazma pneumoniae. Prema klivlendskoj klinici mikoplazma je jedan oblik bakterije koji izaziva infekcije koje se mogu javiti u različitim dijelovima tijela kao što su respiratorni, urinarni ili genitalni trakt. Tragedija je u tome što je mikoplazma izuzetno uobičajen organizam, ono što mi nazivamo stečenim u zajednici. Azitromicin je veoma efikasan protiv mikoplazme. Osoblje bolnice je konačno naručilo za nju taj lijek ali je trebalo da ga naruče mnogo ranije. Dr.Kori je još rekao da nije ispravan ljekar koji ju je danima puštao bez prilagođavanja tretmana koji joj je davao. Imali smo skoro tri puna dana ozbiljnog pogoršanja zdravstvenog statusa bez stvarnih promjena u njenom planu liječenja. Ako se brinem o nekom i svaki dan vidim da mu danas ide malo gore nego juče, pa mu sutradan ide malo lošije nego prethodnog dana, ja ću pogledati šta tačno radim i pitati se „Šta mi nedostaje? Šta mi nedostaje? Šta drugo mogu da uradim?“ A to se nije dogodilo sve dok odjeljenje nije primilo laboratorijski nalaz. Iz mog pregleda dokumentacije rezultira da je antibiotik bio naručen otprilike u 23:00 i da je dat tek sljedećeg jutra u 09:00 sati. Dakle, imali su nekoliko dana kašnjenja bez odgovarajućeg antibiotika, i kad su shvatili da im nedostaje odgovarajući antibiotik trebalo im je , koliko mogu da procijenim, 10 sati da ga primjene. Dok je djevojčica dobila odgovarajući antibiotik, ona je već bila na respiratoru.
Sjećam se da su neki mediji stavljali bombastične naslove o ovom „prvom slučaju smrti od morbila“ otkad je Robert Kenedi (Kennedy) došao na vlast. Novinski naslovi su imali za cilj da izvrše pritisak na novi saziv ministarstva zdravstva da nastavi sa obaveznom MMR vakcinacijom.Izjave roditelja umrle djevojčice, njena medicinska dokumentacija i objektivna analiza te dokumentacije su pokazali da se bar u jednom slučaju može opovrgnuti tvrdnja da je dijete „umrlo od morbila“. Iskreno se nadam da će ustanovljavanje istine o ostalim slučajevima „umrlih“ od ove bolesti ići putem jedan plus jedan, plus jedan, plus jedan, plus jedan….i tako sve dok ne dođe lovac i jednom za sva vremena vuku sačmarom raznese glavu.