“Ljudi, mi smo doveli počinitelje! To su ova dvojica, a naši su sinovi!”
Na području Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Čapljina u mjestu Šurmanci u posljednjih nekoliko dana evidentirano je nekoliko vandalskih nasrtaja na mesdžid kao i na privatne kuće Bošnjaka u ovom mjestu, što je uznemirilo ovdašnju javnost.
Posebno jer se dešava u zemlji u kojoj tenzije svakodnevno rastu, a iskazi jezika mržnje u javnom prostoru poprimaju zabrinjavajuće razmjere.
Tim povodom, kako je javnost obaviještena, u ime Medžlisa Čapljina javno je reagirao glavni imam Adem-ef. Šuta.
Kako je ranije kazao ef. Šuta, mesdžid u Šurmancima bio je meta za sada nepoznatih lica, koji su u prvom napadu razbili prozore, da bi u narednom napadu iz zračne puške gađali prozore i vrata mesdžida. Prilikom napada na mesdžid pričinjena je značajna materijalna šteta…
A onda, obrat!
Pred TV ekipu počinitelje su priveli – njihovi očevi! Počinitelji su baš pred TV ekipama priznali vandalizam, i zatražili oprost.
Zabilježila je to poznata novinarka Federalne televizije (FTV) Anita Zovko.
“Snimamo devastaciju džamije u selu Šurmanci, općina Čapljina. I dok uzimamo izjavu od mještanina, dolaze dvojica ljudi i kažu: ‘Zaustavi snimanje!’ Već sam se spremila da se tučem ako treba, kad preokret: ljudi, mi smo doveli počinitelje! To su ova dvojica, a naši su sinovi! Nažalost, nismo mogli snimiti, ali ću reći: ne bih bila u koži tim sinovima, a očevima svaka čast”, navela je kolegica Zovko.
Ljudski gest
Žalosno je, dodala je, da se takve stvari događaju…
“Iz čiste obijesti, ali vrijedilo je vidjeti… Oprost je zatražen i dobijen, zagrljaj i pružena ruka s obje strane. U malim Šurmancima danas svjedočih ljudskom trenutku. Zalutaš, uvijek ima netko tko će te vratiti na pravi put… I važno je, ljudi važno je kako odgajamo našu djecu. Znam da ih danas ne odgajamo sami. Pa eto, budimo im primjer dobra, valjda će vrijediti nešto, nekad će ‘upaliti’, nekad će se sjetiti.. Možda kad baš bude ‘stani-pani’. Čudan neki dan, čudno fin ispade”, zaključila je Zovko.
Možda će se neko pitati, ko su počinitelji, a posebno ko su njihovi roditelji. Jesu li iz druge etničke zajednice.
Autor ovih redaka će reći – oni su ljudi!
Svojim djelom pokazali su mnogo toga. Ljudski je griješiti, ali izvinjenje i traženje oprosta oslobađa. Možda je to put za mir i lijep život u ovoj zemlji.