Nekad krajem proljeća 2021. godine, otprilike godinu pred Opće izbore Senad Hadžifejzović gostovao je na N1 televiziji i rekao: “Jedan moj prijatelj kaže: mora SDA da izgubi, pa makar bilo gore. Mora da ode, makar bilo gore. Makar došli oni koji ništa ne znaju”.
Ukoliko izjavu prijatelja Senada Hadžifejzovića smjestimo u trenutak koji živimo više od godinu dana, s punim pravom je možemo posmatrati proročanskom kletvom građanima Bosne i Hercegovine i samoj državi.
Ne zato što je SDA u vremenu izricanja te kletve bila na tragu dobrih politika i rješenja. SDA je uveliko lošim kadrovskim i političkim djelovanje doprinijela gubitku vlasti. Ali, što bi rekli politički korektno je reći i da SDA nije otišla samo zbog toga što ju je narod kaznio za takve politike. SDA je otišla voljom međunarodne zajednice i OHR-a, izmjenama Izbornog zakona i suspenzijom Ustava FBiH.
SDA danas nije vlast na državnom i federalnom nivou i kako je to predvidjelo spomenuto proročanstvo – jeste gore.
A gore je jer su na vlast došle stranke Trojke (SDP, Naša stranka i NiP) koje, kako reče proročanstvo Hadžifejsovog prijatelja NIŠTA NE ZNAJU.
Da su znali, ne bi ponovili grešku SDA iz prethodnog mandata i Miloradu Dodiku omogućili četiri delegata u Domu naroda BiH. To je bio ključni trenutak kojim je funkcionisanje državne vlasti najdirektnije isporučeno secesionističkom SNSD-u. Prodaju državnih interesa izveli su SDP, Nermin Nikšić i Vojin Mijatović i taj čin neće biti ispravljen do kraja tekućeg mandata.
Kada je na red došla raspodjela pozicija po dubini u sigurnosnom, poreskom i drugim sektorima, Trojka u cjelini je opet pokazala neznanje i nesnalaženje. Sve što je ključno prepustili su Dodiku i Čoviću pokušavajući spinovati kako su nakon SDA oni vratili etnički balans. A nisu, jer recimo kompletan sigurnosni sektor BiH kontroliše Dodik, a finansijski Dodik i Čović.
Da ništa ne zna, Trojka je pokazala i na federalnom nivou gdje je u apsolutnom obimu dopustila Draganu Čoviću da ih uvuče u zamku iz koje se dok postoji ova vlast u Federaciji neće moći izvući. Jer, osim što mu je Schmidt suspenzijom ustava omogućio da ovlada entitetom, Dragan Čović je od Trojke dobio sve ostalo.
A dobio je Parlament koji funkcioniše kako njemu odgovara, a kada je kompletna opozicija to pokušala zaustaviti, dobio je poslušnike u Trojci koji su prihvatili da zaključcima mijenjaju i ruše Poslovnik. I sve to kako bi Čoviću isporučili sudiju Ustavnog suda, ali i ostale zahtjeve koji budu stizali iz Doma HDZ-a. Čović je to iskoristio i blokirao sve prosperitetne zakone, a nametnuo diskurs koji isključivo njemu odgovara. Svega nekoliko usvojenih zakona, uglavnom kreiranih u ranijem mandatu, dovoljan su opis koliko je Federacija u kontroli HDZ-a.
Ukoliko pogledamo još niže po vertikali vlasti, onda je jasno koliko ne znaju oni koji su došli samo da bi SDA otišla. Kanton Sarajevo je zadužen, politička previranja frakcija unutar Trojke potpuno su skrenule fokus s razvojnih projekata na kadrovska rješenja.
S druge strane, Trojka, tačnije njen dio poznat kao SDP hvali se rekonstrukcijom pruge, a koju prate optužbe da je ugovor s Kinezima netransparentan, jer se ni danas ne zna koliko je koštala obnova pruge. Istovremeno, protestuju i prava traže prosvjetari, mladi, doktori vape jer je stanje u zdravstvu katastrofalno, sigurnosna situacija je ozbiljno narušena, a vlast Trojke ponaša se kao sjevernokorejska uz slogan “bilo je gore za vrijeme SDA”.
No, prije će biti da je ipak proročanstvo Hadžifejsovog prijatelja tačno, otišla je SDA, došli su oni koji ništa ne znaju i gore je no ikada.
I ovo je samo dio priče o onima koji su došli a ne znaju. Nismo spominjali potpunu blokadu i odustajanje od NATO puta, opće nesnalaženje na evropskom putu, haos sa javnim rtv servisima, povezivanje jednog od lidera Trojke s kartelom iz Dubaija, priču “ni Bog ti pomoći ne može, ako ti Abel Baltić ne pomogne”…
A znate šta je najgore, što će Trojka još potrajati kao akter u vlasti. Dakle, gore poslije SDA smo vidjeli, najgore vjerujem još nismo. A gore od goreg uvijek može, naročito kad neznalice vode državu!
Autor kolumne je Rasim Belko, novinar portala Patria