Äekaj me, i ja Äu sigurno doÄi
samo me Äekaj dugo.
Äekaj me i kada ÅŸute kiÅ¡e
noÄi ispune tugom.
Äekaj i kada vruÄine zapeku,
i kada meÄava briÅ¡e,
Äekaj i kada druge niko
ne bude Äekao viÅ¡e.
Äekaj i kada pisma prestanu
stizati izdaleka,
Äekaj i kada Äekanje dojadi
svakome koji Äeka.
Äekaj me, i ja Äu sigurno doÄi.
Ne slušaj kad ti kaşu
kako je vrijeme da zaboraviši da te nade laşu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore Äekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Äekaj. I nemoj sesti s njima,
i nemoj piti ništa.
Äekaj me, i ja Äu sigurno doÄi,
sve smrti me ubiti neÄe.
Nek kaÅŸe ko me Äekao nije:
Taj je imao sreÄe!
Ko Äekati ne zna, taj neÄe shvatiti
niti Äe znati drugi
da si me spasila ti jedina
Äekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znaÄemo kako
preÅŸivjeh vatru kletu â naprosto, ti si Äekati znala
kao niko na svijetu.
Konstantin Simonovov