„Kršćani se odlikuju s pet plemenitih osobina.
1. Oni su od svih ljudi najpodnošljiviji u nevolji.
2. Najbrže se oporavljaju nakon nesreće.
3. Najbrže skupljaju snagu nakon poraza.
4. Dobri su prema siromašnima, siročadi i ranjivima.
Peta osobina je dobra i lijepa: Najbolji su u otporu prema nepravednim vladarima.“
Hadis (Sahih Muslim 2898)
Zašto treba poštovati komšije kršćane? Zbog mnogo dobrih osobina, od kojih je pet izdvojio Muhammed a.s. u hadisu, a svi znamo da je svoje ashabe poslao u Abesiniju, kršćanskom kralju Negusu. Stariješine u Mekki su poslale emisare po njih koji su kralja pokušali nagovoriti da im uskrati gostpoprimstvo.
U dokazivanju za i protiv koje je kralj sproveo, Džafer r.a. je citirao suru Merjem iz Kura'na, na što je Negus zaplakao, kao i njegovi biskupi i rekao Kurejšijama:
Negus je tom prigodom izrekao: “Ovo (vaše) i ono što je došlo Isusu bez sumnje je iz istog izvora! Idite vi nazad – ja vam ih, Boga mi, neću predati. Ni govora!”
Međutim, mekanski su predstavnici odlučili, prije nego se vrate u Mekku, upotrijebiti još jedan adut. Kralju su prigovorili da štiti one koji o Isusu govore na drukčiji način koji i nije baš u skladu s kršćanskim vjerovanjem. Negus je tražio da mu Džafer citira kur’anske riječi koje govore o Isusu/Isau, a. s., i on mu je citirao prve ajete kur’anskog poglavlja “Merjem” (“Marija“).
Na Negusovo pitanje da mu pojasne na koji način vjeruju u osobu Isusa Krista, Džafer je odgovorio: “Kažemo ono kako nas je naučio naš poslanik Muhammed, a. s.: “On je Božji rob, Njegov poslanik, Njegov duh, Njegova Riječ, koju je On udahnuo neporočnoj Merjemi.”
Na ove riječi Negus je svojim štapom na zemlji načinio crtu i rekao: “Isus sin Marijin (prema kršćanskom učenju) ovoliko je drukčiji od toga kako si ga ti opisao.”