Legenda, kojoj su neki umanjivali autentičnost, kažu da je posljednji andaluski emir napustio palaču Alhambre sa zahtjevom Ferdinandu II da zauvijek zatvore arabeskna vrata kroz koja je izašao.
Predao je katoličkom kralju ključeve grada koji se smatra “rajem na zemlji” i u mukloj tišini ga napustio. Ono što se tada dogodilo, prenosi nam predaja, ujedno je i bezvremenska pouka narodima i dio historije muževnosti, Crnogorci bi rekli čojstva. Posljednji sultan teško uzdiše i na uzvisini iznad izgubljenog ovozemaljskog raja započinje plakati. Tada njegova majka Ajša izgovara ono što je ušlo u legendu: “Plačeš kao žena nad onim što nisi znao braniti kao muškarac.”
Mjesto gdje se odvila ova intimna drama i danas nosi ime “Posljednji Maurov uzdah”…
…I ne zaboravimo da je muslimanska Španija trajala puno duže od vremena koliko Bošnjaci u Bosni i Hercegovini uživaju svjetlo islama. Dva stoljeća duže se gizdala munara u Španiji nego u Bosni i Hercegovini. Ostala je samo tragedija jednog naroda i jedne izgubljene civilizacije. Ostala je samo legenda o završenom činu jedne tragedije.
Ne primiti i ne shvatiti ovakvu pouku može voditi samo u posljednji bošnjački uzdah.
F.M.B.
[…] Plačeš kao žena nad onim što nisi znao braniti kao muškarac […]
[…] Plačeš kao žena nad onim što nisi znao braniti kao muškarac […]