Uz dan kad je počelo istrebljenje nesrpskog stanivnošta u Prijedoru samo kratak odlomak istinite priče, koju je pisac Muhamed Mahmutović stavio u knjigu, Inat bosanskog goluba i sve će vam biti jasno!
—————————————————————————-
“Pokušavali smo zauzeti mjesta gdje je ko ranije sjedio. Iza nas ostale su lokve znoja koje je vreli asfalt brzo upijao. Sjedili smo i šutjeli, zaokupljeni svako svojim mislima. Ja sam gledao jato golubova na krovu upravne zgrade.
Sve druge ptice: vrapci, svrake i ostala divljač su se naprosto razbježali jer ih je rastjerala pucnjava, ali golubovi nisu pobjegli.
Njih četnici nisu mogli otjerati svojom drekom i pucnjavom.
Gađati golubove, to im je bila omiljena zabava. Kad bi kojeg pogodili, i golubije mrtvo tijelo se skotrljalo niz strmi krov, četnici bi to vriskom proslavili čestitajući uspješnom strijelcu. Nakon svakog pucnja, digli bi se u zrak, vijali se neko vrijeme okolo, a onda opet sletjeli.
Tako su se naduravali sa četnicima dok četnicima zabava ne bi dosadila. Navijao sam za golubove i divio se njihovoj hrabrosti i odlučnosti.
Upornost je bila njihovo jedino oružje.
Bošnjaci imaju mnogo sličnosti sa ovim bezazlenim stvorenjima.
Tiho sam romorio sebi u njedra, od njih se zaista ima šta naučiti. Zavolio sam golubove kao svoju familiju. Nije ništa čudno da sam ih tako doživljavao, jer je moja cijela porodica bila po logorima u okolini Prijedora i svaki od nas je mogao u svakom trenutku postati meta ovim ubicama, kao oni. To nam nije prvi put. Mnogo puta dosad smo ovako stajali u redu da nas isti neprijatelji tamane, a suprostavljali smo mu se, samo inatom bosnaskog goluba!
Golubovi, halalite ako sam vam kad u životu zulum učinio.”
————————————————————————————-
U Prijedoru je procentulano stradalo najviše stanocnika od svih gradova u BiH, jer je to bio gradić sa desetak hiljada stanovnika, a pogledajte na slici ove podatke:
