Niz faktora je dovelo do gladi katastrofalnih razmjera, a nema nagovještaja da bi naredna godina mogla da bude bolja. Ako se ništa ne bude preduzelo, nastaće pravi pakao, kaže šef Svjetskog programa za hranu Dejvid Bisli.
Činilo se neko vrijeme da svijet dobija bitku protiv gladi, broj gladnih se iz godine u godinu smanjivao. A onda su došli korona, kolaps privrede zbog pandemije, klimatske promjene, konflikti u Etiopiji i Afganistanu i na kraju rat u Ukrajini koja izvozi žitarice kojima se prehranjuje 400 miliona ljudi širom sveta.
Trend se tako ponovo preokrenuo. Prema podacima UN-a trenutno je u svijetu 830 miliona ljudi hronično neuhranjeno.
“Godine 2022. doživljavamo najveću katastrofu gladi od kada su osnovane Ujedinjene nacije. To je, zapravo, nezamislivo. A nište ne nagovještava, da bi naredna godina mogla da bude bolja“, rekao je u intervjuu za njemački “Špigel“ šef Svjetskog programa za hranu UN-a (WFP) Dejvid Bisli.
Prije godinu dana bi, kaže, još bio rekao da je najveća kriza gladi na Rogu Afrike i pojasu Sahela. Ali se glad “kao rak širi po celom tijelu“, tj. sijvetu. Sada su pogođeni i Centralna Amerika, Bliski istok, Afganistan, Pakistan, Sudan, Južni Sudan.
“Do ove katastrofe je doveo niz faktora koji se umnožavaju. Evo samo jedan primjer: Rusija je najveći proizvođač đubriva na svijetu. Ako Rusija ne izvozi đubrivo, mi imamo ogroman problem. Zato je veoma važno da se đubrivo i prehrambrene namirnice izuzmu iz sankcija protiv Rusije. Pritom nije bitno da li se nekome Rusija sviđa, ili ne. Nama je potrebno đubrivo“, objašnjava Bisli.
Naglašava da će sljedeće godine nastati pakao, ako ne bude bilo dovoljno đubriva.
Dok traje rat u Ukrajini rat protiv gladi ne može da se dobije, kaže šef WTO. Neke zemlje polovinu svojih potreba za žitaricama namiruju iz Rusije i Ukrajine.
Bisli kaže da veliki broj bogatih zemalja ne pomaže Svjetskom programu za hranu koliko bi mogle, baš kao što premalo čine u borbi protiv klimatskih promjena. A to bi moglo da im se obije o glavu.
Jer dok industrijski razvijene zemlje diskutuju o mjerama za smanjivanje štetnih gasova, siromašne zemlje vode egistencijalnu borbu. Bogate zemlje imaju obavezu da pomognu ljudima u siromašnim zemljama da prežive, kaže Bisli. Ako ni zbog čega drugog, onda zato što će u suprotnom migracije da eksplodiraju, a ekstemisti širom svijeta će zloupotrebiti situaciju.
J.H./Spiegel/Vreme