Ruganje, ismijavanje, klevetanje, kuđenje i davanje pogrdnih i ružnih nadimaka ljudima

Piše: Mustafa Spahić

“O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni kojima se rugaju bolji od onih koji im se rugaju! A ni žene drugim ženama, možda su one kojima se rugaju bolje od onih koje im se rugaju. I ne klevećite i ne kudite jedni druge, niti zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno i griješničko ime nakon vjerovanja! A oni koji se ne pokaju, takvi su pravi silnici, mračnjaci koji sami sebi čine nepravdu i nasilje.” (Hudžurat, 11)

Iako se sura Hudžurat sastoji od svega osamnaest ajeta na dvije i po stranice, najviše ajeta u toj suri govori o šejtanskim otrovnim i razornim bombama koje rastaču, razaraju i uništavaju međuljudske veze i odnose kao što su: ponižavanje, ismijavanje, ruganje, podrugivanje, klevetanje, davanje ljudima ružnih nadimaka, neutemeljena sumnja i sumnjičenje što vodi u smutnju, uhođenje, praćenje i cinkarenje ljudi, mržnju prema i među ljudima.

Ta sura upozorava vjernike u šestom ajetu da budu krajnje oprezni, svjesni da kada im fasik-čovjek koji ne preza ni od kakvih grijeha, donosi i saopštava bilo kakve vijesti o bilo kome, posebno o braći vjernicima, da svaku njihovu riječ na svaki dostupni način provjere, da ne bi nesvjesno i u neznanju naletjeli na koru od banane pa se zbog toga u životu kajali.

Navedeni 11. ajet na početku teksta iz sure Hudžurat skreće pažnju na tri rak-rane koje udaraju na čast, dostojanstvo, dignitet, integritet, ponos, subjektivitet i identitet čovjeka. To su: ruganje i ismijavanje ljudi, kuđenje i klevetanje ljudi i davanje ljudima pogrdnih i ružnih nadimaka. Na arapskom jeziku glagol sehire znači rugati se, ismijavati i šaliti se na tuđi račun o tuđem trošku.

Kur’an je jasan i izričit la jeshar kavmun min kavmin – neka se nikada ljudi jedni drugima ne rugaju i neka jedni druge ne ismijavaju. Glagol lemeze znači udariti, odgurnuti, a kada je riječ o bil-kelami – govoru prema i među ljudima znači klevetati, koriti, grditi, prigovarati, ružno govoriti, ogovarati, podrugivati.

Ponižavanje, ismijavanje i šala na tuđi račun o tuđem trošku naziva se suhrijjetun. Klevetnik, kritičar, prigovarač, ogovarač i podrugljivac na arapskom se naziva lemmaz. Evo upozorenja u Kur’anu: “Teško svakom klevetniku, podrugljivcu i ogovaraču, koji blago zgrće, broji i prebrojava ga, misleći da će ga njegovo blago vječnim učiniti. A ne valja tako nikako i nikada.”(Humeze, 1-4)

Glagol tenabeze s prilogom bi znači međusobno izdijevati ružne i pogrdne nadimke i davati jedni drugima ružna imena kojima će se ljudi smijati kao što su: nosonja, krivousti, klempo, uhonja, zguro, šepo, žmiro, smrco, krakonja, glavonja, ćoro, gluhonja, razroki, niski, dugi, trbonja, debeli, mršavi.

Da li oni ljudi koji daju i izmišljaju nadimke razmišljaju i shvataju da oni hakarete, nagrđuju i vrijeđaju čovjeka – insana, Allahovo najsavršenije stvorenje koje je Allah učinio halifom – povjeriteljem i imamom – prvakom u i među – u stvorenim svjetovima i stvorenjima. Osoba koja daje ružne i pogrdne nadimke na arapskom se naziva nebezun / enbazun.

Ko se na bilo koji način ruga, ismijava, ponižava, kudi, kleveće, grdi, ogovara, prigovara, neutemeljeno kritikuje, kori, vrijeđa, šali na nečiji račun, daje ljudima ružne i pogrdne nadimke i ako im se podruguje mora biti svjestan Poslanikovih savjeta i upozorenja: “Musliman je muslimanu brat. Ne smije mu nepravdu činiti, ne smije ga ponižavati – nahakaretiti i ne smije ga napuštati i na cjedilu ostaviti.”(I.P.H, 1489)

“Musliman je muslimanu brat: neće mu nikada nepravdu i nasilje činiti, neće ga napustiti i na cjedilu ostaviti, neće mu slagati niti će ga poniziti i nahakaretiti.” (I.P.H, 1490)

“Musliman je muslimanu brat: neće mu nipošto nepravdu i nasilje činiti, niti će ga uznemiravati i na cjedilu ostaviti. Onome ko bude pomagao svome bratu da savlada nevolje i podmiri svoje potrebe, Allah će ispuniti želje i otkloniti mu njegove nevolje. Onome ko bude olakšao muslimanu kakvu tegobu, Allah će olakšati njegove tegobe na Sudnjem danu. Onome ko pokrije muslimanu neku sramotu, Allah će pokriti njegovu sramotu na Sudnjem danu.” (I.P.H, 1491)

Velika je stvar, velika je korist i sevab pokriti, prikriti i prešutjeti neku ličnu slabost, sramotu i mahanu, jer će u tom slučaju Allah takvog čovjeka nagraditi, sačuvati i pokriti njegovu sramotu. Narodna mudrost kaže ni drveta bez grane ni insana bez mahane. Nikakvi su insani oni koji tuđe slabosti i sramote pretvaraju u svoje vrline i krijeposti i koji tuđe grijehe upisuju sebi u sevabe.

Svevišnji Gospodar u Kur’anu skreće pažnju i upozorava: “Uistinu, oni koji vrijeđaju Allaha i Njegova Poslanika, Allah ih je prokleo i na Ovome i na Onome svijetu i pripremio im je prezrenu i ponižavajuću kaznu. A oni koji vjernike i vjernice, samo zato što su vjernici i vjernice, vrijeđaju, a oni to ni po čemu ne zaslužuju, tovare na sebe i svoja leđa veliku klevetu i očiti i pravi grijeh.” (Ahzab, 57,58)

Rana, uvreda, poniženje, kleveta, ruganje, ismijavanje, potvora, pokuda, podruga, ujedanje za srca i uvreda na dušu nikada ne zarasta i ne prolazi. Jedan arapski pjesnik davno je pjevao Džerahatus-sinanu lehel-tijamu ve la jeltamu ma džerehal-lisanu – Rana koja se ne nanese jezikom, ukoliko čovjek ustane živ će zarasti, a rana koja se nanese jezikom ona nikada ne prolazi i ne zarasta.

Ne kaže narod bez razloga i povoda – U jeziku je i jed i med. U jeziku je i slast i propast. Jezikom se ljudi mogu savjetovati, podučavati, sporazumijevati, razgovarati i upućivati, ali i napadati, vrijeđati, kuditi, ponižavati, ismijavati, klevetati, grditi. Preko jezika, ovisno šta se preko njega govori i priča, vode dva puta. Jedan u džennet, drugi u džehennem.

Svakom čovjeku je darovana sloboda i slobodna volja da sam izabere jedan od ta dva puta. Poslanik je muslimane i ljudski rod upozorio na važnost i bitnost međuljudskih veza i odnosa: “O pravovjernici! Bojte se Allaha, budite plemeniti i pravedni između sebe i prema drugima. Ljudi, vaši životi, vaša imovina i vaše časti neka vam budu sveti i neupitni. Čovjek je djelo Božije i neka je proklet onaj koji to djelo ruši. Mi ćemo doći pred Boga i On će nas pitati za naša djela i naš rad. Nemojte činiti nepravdu drugome pa će i vama biti dobro. O smrtnici! Bojte se Boga koji vas je sve stvorio po istom životnom principu, čovjeka i ženu od kojih se umnožilo čovječanstvo.”

Preporod