Sezona lova na Bošnjake nema rok trajanja

“Neki lijekovi su gori od najgore bolesti!
Na primjer, kada Bošnjake liječe od onoga što jesu!
Jer biti Bošnjak teška je bolest, ali je bilo daleko teže predeverati sve lijekove kojima su ih liječili od te bolesti. Opaka je ta terapija, cijeli instituti iz više država su radili na najefikasnijim receptima, pa su mnoge i izliječili! A to liječenje je kao što liječi vrijeme, koje jeste najbolji liječnik ali koje, isto tako, na žalost na kraju ubija sve svoje pacijente”! /Akademik, Ferid Muhić/
Jezive slike pretučenog mladića u Bratuncu, samo zato što je živ i što je Bošnjak, pojavile su se u javnosti nekako u isto vrijeme kao one sa parade LGBT osoba, ali su svi mediji i političari bili zauzeti s paradom za prava onih koji imaju prava više nego bilo ko drugi i zaštićeni su kao endemska vrsta.
Mediji su danima pisali o paradi. Likovi iz organizacionog odbora su imali prostora koliko su htjeli, a političari su se utrkivali ko će im namaknuti nešto i što se oni ne bi sjetili tražiti. A oni svake godine traže sve više i ne misle nikad stati.
Da ne gubim vrijeme mnogo s njima, evo da vas sve pitam poštovani publikume, mogu li ja rezervisati jedan dan neku glavnu ulicu u Sarajevu, da hodam po njoj gol, kako bih skrenuo pažnju na prava Bošnjaka u njihovoj vlastitoj državi?
Naravno da ne bih dobio takvu dozvolu, i da bih završio u zatvoru za nedolično ponašanje na javnom mjestu, a ti što paradiraju su uglavnom svi goli.
Je li se iko pita, zašto oni paradiraju kao da su mačkare ili goli? Zašto samo ne šetaju ili mirno protestuju za svoja prava?
Zato što oni ta prava već imaju. Bosna i Hercegovina je prostrana za sve i mogao bih do sutra nabrajati primjere gdje sve žive osobe sklone istom spolu, a da ih niko živ ne dira. U Cazinu se pojavio jedan lik, zovu ga Kamaćo, koji se javno deklarisao kao takav već prije trideset godina, ali sasvim normalno živi i funkcioniše, bavi se biznisom i slobodno šeta. Nikad nije napadnut ni verbalno zato što je homoseksualac, a kamo li fizički.
Poređenje nije adekvatno, jer se do nedavno u nauci homoseksualizam tretirao kao bolest, a sad se tretira kao nešto najbolje što se moglo destiti ljudskom rodu, dok se bošnjaštvo i dalje tretira kao opaka bolest.
Nasmijana lica Forte i ostalih govana na paradi u Sarajevu, sa međunarodnim mudroserima, oslikavaju nevjerovatnu sreću što su tu i što ti goli namačkareni likovi slobodno šetaju glavnim gradom iako im to zakon o doličnom odijevanju zabranjuje.
Dječak, Osman Mehanović, je napadnut fizički i brutalno pretučen, samo zato što je Bošnjak. Oko njega nije bilo ni kordona plicije ni domaćih i stranih mudrosera o ljudskim pravima, a nema ih ni danas.
Nema ni visokog predstavnika HDZ-a, Kristijana Šmita, koji se predstavlja kao visoki predstavnik za cijelu BiH.
Zaključak na kraju se sam nameće. U državi gdje su većinski narod i za koju su svi do jednog spremni poginuti, Bošnjaci su legalna meta napada pripadnika Udruženog zločinačkog poduhvata i genocidnih umova komšija i susjeda. A šta traže Bošnjaci u odnosu na one koje spomenuh u ovom osvrtu, traže samo pravo – na život!
LGBT osobe traže pravo na našu djecu i što je najgore – dobit će ga, ali Bošnjak nikad neće dobiti pravo da mirno živi u svojoj domovini, praktikuje svoju vjeru i govori svojim jezikom.
To je fakat, ali je fakat i to da se pravo i sloboda nikom ne daju i ne poklanjaju, za to se treba izboriti i to pravo trebaju Bošnjaci dati sami sebi!

Osman Mehanović