Slavko Pantić odavno nije posjetio ljekara, a i pamćenje ga odlično služi.
I Bosna i Hercegovina ima svog Tonija, sada već čuvenog zagrebačkog penzionera koji je pojašnjenjem kako prebroditi gripu postao zvijezda na internetu. Jedan za drugog ne znaju, ali ovaj naš, doduše, desetak je godina stariji, zove se Slavko Pantić (93) i živi u Usorcima kod Oštre Luke nedaleko od Prijedora.
U desetoj deceniji vozi auto, trči nekoliko kilometra dnevno, čita i piše bez naočala i odlično čuje. Ljekara odavno nije posjetio, a i pamćenje ga odlično služi.
Dosta pješači
Rodom Hercegovac iz sela Prigrađani kod Mostara, ovaj 93-godišnji penzionisani lugar, koji se u Usorce doselio davnih sedamdesetih godina prošlog stoljeća, životna pravila postavio je vrlo jednostavno. Ne pije ni kap već pet decenija, nikad nije ni pušio, a u saobraćaju se pridržava pravila.
– I vozim bez naočara. Ova posljednja vozačka važi mi tri godine, do aprila 2020. je produžena. Autom se odvezem do Oštre Luke, nerijetko i do Prijedora. Bili smo baba i ja tamo prije dva dana. I to bez bilo kakvih problema, a da imam navigaciju, išao bih i na duže staze – priča Slavko.
Dodaje da se i policija, kad ga zaustavi u nekoj rutinskoj kontroli, iznenadi brojem njegovih godina.
– Ljubazno pregledaju vozačku i idemo dalje. Nikad ne vozim brzo, uglavnom između 60 i 80. Tako sam naučio i do sada nisam imao neku nesreću – pohvalio nam se vremešni starina koji se kao lugar prilično napješačio do penzije koju je dobio početkom devedesetih.
I sada pješači, ali i redovno trči. U blizini kuće ima svoju stazu koju ujutro i uvečer pretrči.Doživjeti stotu
– Dnevno trčim najmanje tri kilometra. Onako lagano. Ako pada kiša, trčim pod kišobranom… Radim to posljednjih desetak godina svakog dana. I ne sjedim nakon toga, obavezno nešto radim, bavim se i pčelarstvom, vinklujem motore, popravljam brusilice, bušilice… Ima posla, a najgore je kad sjediš i čamiš u četiri zida – kaže Slavko.
Dodaje da bi bilo „zgodnije“ da je malo mlađi, mada planira ovim tempom doživjeti stotu.
Ne znam šta bih bez svoje babe
– Sva sreća da imam svoju babu. Ne znam šta bih da mi nije nje – kaže Slavko, koji se dva puta ženio. Ima dva sina i kćerku. Supruga Mira od Slavka je mlađa 13 godina. – Lijepo se slažemo. Stari smo i moramo se lijepo slagati – kaže kroz osmijeh Mira.
