Specijalni rat protiv Bosne i Hercegovine: propagandom na istinu!

Dokumentarni film Borisa Malagurskog, iako je njegovo prikazivanje zabranjeno na desetinama lokacija širom Evrope, mogao bi biti prikazan u Sarajevu, barem ako je suditi po najavama koje je u eter odaslao sam Malagurski.

Ovakvi filmovi dio su propagande, i pokušavaju pretpostavkama i špekulacijama da se suprostave faktima i sudskim presudama, i nigdje na svijetu ne dobijaju podršku, međutim na još uvijek trusnom području na kojem živimo ovakvi projekti su provokacija i izrugivanje svima onima koji znaju šta je sve činjeno u vremenu agresije na međunarodno priznatu zemlju, Bosnu i Hercegovinu.

Podrivanje jednog državnog sistema primarno se provodi opstruisanjem provedbe zakona i vladavine prava, uzurpiranjem i rušenjem ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina.
U ovom trenutku vidljiv je rad propagande, kao dio specijalnog rata protiv države Bosne i Hercegovine. U tom ratu, kao grupe za pritisak koriste se novinari, medijske kuće i drugi mehanizmi propagande usmjereni isključivo ka radu na destabilizaciji, stvaranju opšte nesigurnosti i nepovjerenja, primarno za svoje ciljeve koristeći laži i manipulišući činjenicama. Grupe za pritisak i njihovo djelovanje, u biti predstavljaju formu specijalnog rata, kreiraju se planski s očekivanjima da će u vremenima političke krize, kakva je neupitno danas u Bosni i Hercegovini, koristiti kako bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a stvorio osjećaj opšteg nepovjerenja u sistem i državu.

Važno je napomenuti, kako bi ostali dosljedni tome da se protiv propagande vrijedi boriti samo istinom: Haški tribunal, Sud BiH te pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su osudili ukupno 45 osoba – na 699 godina i tri doživotne kazne zatvora – za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine počinjene u Srebrenici u julu 1995. godine.