Piše: Jagoda Savić
Prije dva mjeseca sam završila moj istraživački rad „Kako „čitati“ silovatelja?“ Taj tekst je opisao 64 slučaja seksualnog zlostavljanja djece, omladine i žena koje sam primila od 2000. do 2017. godine, radeći na borbi protiv nasilja u porodici na SOS telefonima 221886 i 1209 u Sarajevu. Ovo istraživanje sam počela kad sam jedne godine primila 22% lažnih prijava. Najčešći motivi za lažno prijavljivanje su bili oni kojima je prijavljivačica imala namjeru da za sebe ostvari neki dobitak. To su bili povoljniji tretman u sudskom postupku kod razvoda braka ili kod dobijanja starateljstva nad djecom, dobijanje jednokratne ili stalne novčane pomoći, zbog gubitka bračnog statusa, zbog nanešene emocionalne povrede odlaskom muža drugoj ženi, zbog gubitka posla, da napakosti bivšem bračnom drugu, da se osveti zbog gubitka materijalnih dobara kod razvoda braka itd.
Sjetila sam se dokazane činjenice da postoji veza između naših psihičkih procesa i našeg govornog izraza i pokušala sam pokazati da li se sociološka metoda analize sadržaja može koristiti kao pomoćni metod prilikom procjene da li je prijava za silovanje istinita ili lažna. Iz tog razloga sam fokus istraživanja usmjerila na verbalni iskaz silovatelja, na rečenicu koju je govorio dok je silovao svoju žrtvu i na njegovu verbalnu reakciju kada ga suočimo sa prijavom za silovanje. Isto tako, sam u tekstu koristila i rečenice nevino optuženih, koje su kasnija suđenja oslobodila od optužbi.
Kad sam obradila sve prijave koje sam imala, ustanovila sam da je moguće koristiti ključnu silovateljevu rečenicu da bi se napravila procjena da li laže ili govori istinu kad kaže da nikoga nije silovao. Upotreba silovateljevih rečenica je posebno važna kada se nasilje prijavi prekasno, više od 48 sati nakon napada, nakon što se silovateljev biološki materijal razgradio u spolnim organima žrtve, kada je žrtva prethodno bila drogirana ili psihički slomljena pa po tijelu nije imala vidljivih tragova otpora i kada nije bilo ni jednog svjedoka tog izvršenog nasilja.
Onda sam razmišljala o tome da bi najpažljiviji čitaoci moje knjige faktički bili policijski inspektori odjeljenja za krvne delikte i advokati prijavljenih silovatelja. Moj tekst bi mogao pomoći krim inspektorima, pogotovo mladim, koji se zbog nedostatka radnog iskustva do tada nisu sretali sa prijavama za silovanje. Međutim, onda sam se zapitala „šta ako advokat prijavljenog silovatelja pročita moje istraživanje? Šta ako advokat svog branjenika pripremi tako što iskoristi rečenice koje su izgovarali opisani nevino optuženi pa ga na sudu prikaže nevinim?“ Ukratko, šta ako advokat uspije osloboditi silovatelja na osnovu smjernica iz moje knjige?
Tada se u meni javila moralna dilema šta mi je važnije, da se javno prizna ovaj moj mali doprinos kriminalistici kao nauci ili da se silovatelji osude i strpaju iza rešetaka? Da li mi je bitnije da me građani smatraju pametnom ili da pobijedi pravda? Što se mene lično tiče, u principu nisam ni gorda ni sujetna, a više me nije ni briga šta ko o meni misli. Pri tom smatram da je silovatelj svoju žrtvu jako povrijedio i da za tu bol treba da plati. Zato rečenice koje sam izdvojila iz mojih nekadašnjih prijava ne smiju doći do advokata silovatelja, kako ne bi „naštimali“ izjave svojih prijavljenih klijenata i pomogle im da se izvuku ako su krivi. Iz tog razloga tekst „Kako „čitati“ silovatelja“ ne smije doći u javnost
Ovaj tekst će se baviti samo lažnim prijavama protih nevinih ljudi kojima se pripisala krivica ovog groznog krivičnog djela. Kad bi policijski službenici imali popis rečenica koje silovatelji najčešće izgovaraju dok vrše nasilje i kad ih se pozove u policijsku stanicu da daju izjavu, sa prijavljivačicama bi se razgovor vodio na drugačiji način, njihov motiv lažnog prijavljivanja bi bio brže otkriven i one bi priznale da su optužile nevinog „silovatelja“, a sudovi bi bili oslobođeni nepotrebnih sudskih postupaka koji bi na kraju prijavljenog oslobodili.
Otkrivanje lažnih prijava:
Ako imate dovoljno radnog iskustva na krvnim deliktima, lažna prijava se može otkriti i u prvom razgovoru sa prijavljivačicom. Evo jedne takve prijave:
„Tata ju je vodio u vrtić. Znala je doći mokra a onda je govorila da ju je tata dirao dole pa se upiškila. Naš mali sin je nedavno išao sa tatom u podrum i vrisnuo je. Plačući je rekao da ga boli guza i da ga više ne puštam samog s tatom u podrum. Posvađali smo se, i onda sam ja počela da ih odvodim u vrtić i da ih vraćam da djeca ne bi ostajala sama s takvim ocem.
Tako u razgovoru, ja odjedanput kažem:
-Ma, draga gospođo, svi muškarci su džukele. To sve treba mlatit’. Nema muškarca koji se nije očeš'o o tuđu suknju dok ga njegova čeka kod kuće. To samo gleda gdje će uhvatit’ krivinu i, da prostite, gdje će se umočit’.
Ona: Jeste, gospođo, baš je tako.
Ja: Aha, znači i Vi ste imali iskustvo prevare u braku?
Ona: Pa…
Ja: Vjerovatno Vam je to bilo bolno. Mi žene se uglavnom udajemo iz ljubavi.
Ona: Uh, još pitate.
Ja: Da li ste puno plakali kad ste saznali da Vas je muž prevario?
Ona: Ma da je samo prevario, bilo bi lako. Oni se vucaju. Odjednom sam počela da nalazim crveni ruž na njegovim košuljama i kondome u džepu od jakne. Jaknu je kačio u hodniku, pa je valjda mislio da ih neću naći, a sako je unosio u sobu i stavljao u ormar. Onda je počeo da se miriše kad ujutro pođe na posao.
Ja: Znači, to je neka žena s posla?
Ona: Kak'a žena, crna gospođo! Da je barem žena. To je balavica! Dvadeset dvije godine je mlađa od njega. I zna da ima ženu i dvoje djece, al’ to je bestidno! A on osim njenog trokutića ne vidi ništa drugo.
Ja: I šta sad planirate? Kako ćete se nositi sa protivnicom?
Ona: Nemam ja tu šta da se nosim s njom. On je već predao zahtjev za razvod braka da bi mogao da je oženi.
Ja: I, to mi tek sad kažete? Meni je vrlo bitno u kom momentu i u kakvim okolnostima se podnosi prijava za seksualno zlostavljanje djece.
Prijavljivačica je počela da plače : „Bojim se, gospođo, da ću ostati na ulici. On je moćan, može da potplati sudije da mu pripadnu djeca, da dobije starateljstvo, a gdje ću ja onda?“
Drugi primjer:
Kad sam navodnog silovatelja pozvala na razgovor, on je rekao da mu je prijavljivačica spremala stan jer mu je žena bila u inostranstvu. Nije htio da bude sa zgodnim ženama u gradu da se ne bi pričalo, pa su jednom imali seks za koji joj je on uredno i masno platio. Onda joj je rekao da se više neće viđati jer mu se žena uskoro vraća kući. Po njegovim riječima, ona je pohisterisala jer je očekivala da će joj on ubuduće stalno plaćati za seks.
Onda sam i nju pozvala na razgovor.
-A zgodan je onaj tip što te nap'o. Lijepo je građen. Ima baš lijepo tijelo.
-Hi, hi, jeste, baš je zgodan.
-Baš si sretna što si bila sa njim. Da me pita, i ja bi’ mu dala…
-Hi, hi, hi,
-Hajd’ mi pričaj kako ste počeli? Je l’ te prvo ljubio il’ te dir'o po grudima?
-Hi, hi, prvo me je dir'o…
-A kad si se najviše uzbudila?
-Kad me rukom dir'o dole…
-To kad je tek počeo?
-Hi, hi, hi, jest’,
-Mogu mislit’ kako si se napalila. Onako zgodan tip…
-Jesam vala, jedva sam čekala da počnemo,
-A gdje je tu prisila?
-Kakva prisila?
-Pa, da bi bilo silovanje, on je tebe trebao prisiliti na spolnu radnju i da u tebe uđe protiv tvoje volje…
Seks sa malom djecom:
Optužbe za seksualno zlostavljanje male djece uvijek izazivaju žestoke reakcije u javnosti
Kako podsjećanje na traumatične događaje uvijek izazove bol, za ovu priliku sam odabrala prijave koje su se desile tako davno da su ih svi zaboravili.
Prvi primjer:
Izjava punice protiv zeta: Mala je tražila da joj čitam slikovnicu. I stalno se držala dole, k'o da je svrbi. Ja je pitam „Je l’ te tata dir'o negde?“ Mala je odgovorila „Samo koku, ovako“ i dotakne se jednim prstom i razmakne gaćice. Ja sam joj dala da nacrta tatu, a ona mu je nacrtala veliki spolni organ. To je mene i pokrenulo da prijavim.
Policijska uprava kojoj smo proslijedili prijavu je dijete odvela na ljekarski pregled. Doktorica koja ju je pregledala je rekla da je dijete „unutra sve crveno upaljeno“, odnosno da ima jak bakterijski upalni proces. U toku istrage se ispostavilo da je baka sama dodala spolni organ na djevojčicinom crtežu oca i da ga je podebljala bojicom. Inspektoru je rekla da ona zna da otac zloupotrebljava dijete i da je željela dati neki vidljiv dokaz da policija njenu prijavu shvati ozbiljno.
Drugi primjer:
Izjava žene protiv muža: On je silovao našu ćerku od četiri godine jer mi je djevojčica rekla: „Meni tata sisa pišu“. Nakon petnaest dana se razboljela, upalilo joj se grlo. Moj muž je vodio u kupatilo, ona je vrištala, plakala je i rekla da je strah da kaki. Dva puta je uveče imala visoku temperaturu, a onda je rekla „Izvadi mi tu šišu“. Ja mu kažem „ Šta to mala priča? Kakva šiša? Šta si joj to radio? “ A on meni odgovara „Nemoj me to više pitat’, ti samo o pišama pričaš. Pa nisam ja manijak! Znaš li ti da je to zločin?“ I
Nakon ginekološkog pregleda djevojčice koje je pokazalo da djevojčica nije imala nikakavih povreda, postupajuće tužilaštvo je dalo nalog da se njen urin odnese u laboratoriju i ispita na bakterije, viruse i parazite. Taj nalaz je rađen u petak. U mokraći joj je nađena sluz od bakterijskih upalnih procesa, ali nisu nađeni spermatozoidi.
Tada je prijavljeni otac rekao:„Meni je sad pao kamen sa srca, samo ja znam kako mi je bilo te sedmice. Saznao sam od njene rodbine da je problem u njenoj psihi. Njen otac mi je rek'o „prvo smo imali jedno ubistvo iz nehata, pa se onda brat od oca objesio. Ona je u ratu bila udata, vojnici su pokušali da siluju i nju i svekrvu, a onda je došla pogibija njenog muža. Kad mi je punac to isprič'o, vidio sam kol'ko sam malo poznav'o svoju ženu.
Treći primjer:
Izjava žene protiv muža: Naša djevojčica ima tri i po godine. Otac ju je skinuo golu, stavio je
prema prozoru i direktno je dole gledao. Djevojčica je pokazala rukom da je tata dirao po spolnom organu, onda je pokazala da joj je gurao prst u analni otvor, da je plakala i da je stavio u krevet, kao i da je njegov brat sinoć vidio šta se dešava.
Dežurni ljekar dječije bolnice je uzjavio da prilikom pregleda kod djevojčice nije našao vidljive tragove nasilja niti ikakve povrede. I, što je najvažnije, izvršen rektalni pregled za djevojčicu nije bio bolan niti traumatičan.
Ja sam oko 23:30 telefonom obavijestila policijsku stanicu da je dežurni ljekar konstatovao da djevojčica nema vidljivih tjelesnih povreda i da ćemo nalaz o tome ili majka djevojčice ili ja sljedećeg dana donijeti u policijsku upravu. Nalaz joj se nije mogao izdati odmah nakon pregleda jer djevojčica nije imala uputnicu, i primljena je na pregled samo da bi se ustanovilo da li je povrijeđena ili nije. Da bi dobila nalaz majka je morala prvo da ode u dječiji dispanzer i od pedijatra zatraži uputnicu za bolnicu. Osim toga, samo je šef klinike potpisivao nalaze, a on je radio u jutarnjoj smjeni.
Deset dana kasnije majka, koja nije otišla u dječiji dispanzer po uputnicu, je našla advokata i rekla mu da je djetetu guza crvena, da je poplavila i pocrnila, da se djevojčica žalila na bolove, da uveče nije mogla spavati jer se loše osjećala i da su joj bolovi bili sve veći. Dr. Salahudin Dizdarević je tada dao da se djevojčica pregleda pa su kod djevojčice na čmaru nađene povrede kojih kod prvog pregleda nije bilo. Ustanovljeno je da se, bez imalo sumnje, radi o raznim vrstama povreda, između ostalog, napuknuću crijeva, dubinskim krvnim podlivima itd. Doktori Salahudin Dizdarević i Ilijas Dobrača su tvrdili da je djevojčica seksualno zlostavljana. Djevojčica je sa ove klinike upućena pedijatru dr. Majstorović, koja je takođe ustanovila povrede. Nakon toga je djevojčicu pregledao ginekolog prof. dr. Idriz Bukvić, koji je u najkraćem ustanovio postojanje tragova seksualnog zlostavljanja. Nakon toga je majčin advokat javno potvrdio „sumnje zabrinute majke da je ipak u pitanju seksualno zlostavljanje“.
Otac djevojčice je rekao „Fala Bogu pa tih dana uopšte nisam dolazio djetetu u posjetu, inače me niko ne bi oprao“. Za optuženog oca je motiv zbog kog ga je prijavila nevjenčana supruga od prvog momenta bio jasan: „Ona je ljubomorna k'o pašče. Nadigla je nos da sam ja imao nešto sa komšinicom i ne da joj se dokazati da nisam. Tad smo se posvađali na krv i nož. Ja ne mogu slušati ove mahnite bljuvotine.“
Stav sudije Šabana Maksumića je bio eksplicitan i krajnje jasan. Tokom istrage su urađena sva neophodna vještačenja, među kojima i medicinsko, kojeg je radio tim ljekara. Po njegovom mišljenju, na datum prvog prijavljivanja kada se navodno desilo napastvovanje, postojanje ozljeđivanja u predjelu čmara nije objektivno dokazano.
Centar za socijalni rad je izjavio da majci nije oduzeta poslovna sposobnost pa nije spriječena da vrši roditeljsku dužnost i da još uvijek odlučuje o svojoj djeci ali da je pod nadzorom psihijatra. Majka je direktorici Centra za socijalni rad prilikom njene službene kućne posjete porodici, priznala da ju je njen advokat nagovarao da podnese tužbu i da joj je obećao da ide u Ameriku ako to bude uradila. Tačnije rečeno, advokat je prijavljivačici rekao da uloži žalbu protiv prve presude suda jer joj suđenje može pomoći da isposluje useljeničke vize za Ameriku za sebe i svo četvoro njene djece. Direktorica Centra je bila vrlo stručna osoba pa je od majke uspjela izvući ovo ključno priznanje, koje je bilo presudno za donošenje sudačke odluke u dva vođena postupka. Troipogodišnja djevojčica se pred direktoricom Centra pokrila ćebetom i pred njom rekla svojoj majci „Kučko jedna, neću lagat’ na babu“ i “Kravo jedna! Volim tatu! E, nije mi tata ono radio!“
Pretvaranje istinite prijave u lažnu:
Imamo takođe i situaciju kada sudija istinitu prijavu prikaže kao lažnu i tako je i presudi, na način da ne uvaži validan ljekarski nalaz. Mlada žena iz Sarajeva je nedavno prijavila silovanje i za ovo nasilje optužila imućnog doseljenika u grad, vlasnika jednog velikog ugostiteljskog objekta. Nakon utvrđenog ginekološkog pregleda u pratnji nadležne policijske uprave, silovatelj je uhapšen po nalogu suda i istraga o ovom krivičnom djelu je išla svojim redovnim tokom. Naime, njena koleginica ju je dovela u kafanu gdje je sjedio osumnjičeni. Žena i tuženi su bili u odnosu podređenosti gazda- radnica jer je ona u njegovom lokalu radila tek prvi dan. Nije joj bilo određeno radno vrijeme ni visina zarade, pa je na nagovor koleginice s posla zajedno sa njom otišla u drugu kafanu da nađe gazdu kako bi dobila te odgovore. On se ponudio da je odveze kući. Kako je vrijeme odmicalo, nesretna žena se sve češće pitala kada će ona i koleginica krenuti kući.
Nakon njenih učestalih pitanja, osumnjičeni je izvadio novčanik i počeo da maše novčanicom od sto njemačkih maraka, koje je ona odbila da uzme. Ne očekujući da se ova žena neće polakomiti na sto maraka, počeo je da je napada kako ga omalovažava, zatim ju je udario i nastavio da je udara i kad su izašli ispred kafane. Tukao ju je u glavu i u stomak, nakon čega je izgubila svijest. Polio ju je vodom i stavio je na stolicu da sjedne, obraćajući joj se riječima „Kurvo, ko te je doveo ovde kad se ne daš ni ljubiti.“ Odlazak iz kafane žrtva opisuje sa „Mislila sam da će mi otkinuti vrat dok mi je zguljivao majicu“.
Sutradan je silovatelj poslao svoju radnicu da svojoj žrtvi ponudi od hiljadu maraka da povuče svoj iskaz. Mlada žena je razmišljala o posledicama koje bi izazvalo prihvatanje ponuđenog novca s njene strane, koje je ona definisala kao „ja ispadam kurva a on je dobar“. I dva dana nakon što je policiji prijavila nasilje, ista koleginica ju je ponovo posjetila s namjerom da joj opet ponudi novac u zamjenu za ćutanje, ali žrtvina majka nije dozvolila radnici silovatelja da uđe u kuću.
Ovom ugostitelju je obustavljeno dalje krivično gonjenje a podignuta je samo optužnica za nasilničko ponašanje i za rekordnih četrnaest dana je uspio izaći iz pritvora. Radnica je posjedovala ljekarski nalaz o nanošenju povreda. Utvrđeni su otok na licu, krvni podlivi na oba kapka desnog oka, oguljotina na nosu i podliv na lijevoj dojci. Kod nje nisu utvrđeni otisci prstiju ili podlivi na unutrašnjoj strani butina ili na spolnom organu. Radnica je takođe posjedovala i ljekarski nalaz neuropsihijatra dr. Marije Kaučić-Komšić, koju sam posebno cijenila kao sudskog vještaka i zbog čestitosti i zbog stručnosti. Ona ju je pregledala kao redovnog pacijenta u svojoj ordinaciji u domu zdravlja. U nalazu je navedena jaka stresna reakcija sa teškoćom prilagođavanja, intenzivan strah, osjećaj uprljanosti i vraćanje znoja napadača u sjećanje. Napadnuta radnica je tvrdila da je nalaz priložila sudiji Jasenku Ružiću, koji ga nije prihvatio kazavši da nije bio rađen po nalogu suda, a on nikakav drugi nalog nije dao. Tačno je da je silovana žena dobila nalaz kad je otišla da traži lijekove za smirenje, ali je sudija taj nalaz mogao tretirati kao indiciju i po osnovi takvog rezultata psihijatrijskog pregleda, koji je savršeno ispravno pokazivao stvarno psihičko stanje žrtve , trebao dati naredbu da se ona vještači, pa makar i da vještačenje uradi neki drugi vještak.
Inače, ovu ženu je nedavno ostavio muž i ona se sama borila da prehrani maloljetno dijete. Po mišljenju sudije Jasenka Ružića „ona je bila više naivna“. A ja sam je vidjela odmah nakon silovanja i svjedok sam koliko je bila potrešena i koliko je jak bio šok koji joj je izazvalo silovanje. Sudijino puštanje silovatelja iz pritvora na slobodu nakon 14 dana mu je u mojim očima ostavilo trajnu mrlju na obrazu.
Kad sam god namjeravala da o nečem važnom progovorim, najčešće sam se sjećala stare narodne poslovice „Svaka neizgovorena je zlatna“. Pred očima mi je uvijek bio Robert Openhajmer, koji se pokajao nakon što je objavio svoj izum atomske bombe a on izmakao kontroli. Ni veličina njegovog i mog izuma niti težina posledica nisu uporedivi, ali ako moj tekst padne u ruke advokata isto tako može nanijeti nesagledivu štetu. Najveći gubitnici bi bile žrtve seksualnog nasilja čiji silovatelji bi prošli nekažnjeni. Zašto bih se ja kajala čitav život, kad nam je Bog dao pamet da razmišljamo unaprijed?